HALLER, Franjo (Franciscus, Franz), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban i general (Kerelőszentpál, Sedmogradska, 24. III. 1796 — Beč, 5. III. 1875). Podrijetlom je iz ugledne sedmogradske obitelji odgajan u mađarskom nacionalnom duhu. Nakon studija prava stupa u vojsku (konjaništvo) gdje je bio komornik ugarskog palatina nadvojvode Josipa i zatim potkapetan ugarske tjelesne straže na bečkom dvoru. Ferdinand I. imenovao je 16. VI. 1842. Hallera banom; ujedno je promaknut u brigadnoga generala te postao tajnim savjetnikom i pukovnikom vlasnikom dviju banskih graničarskih pukovnija. Za bana je instaliran 18. X. 1842. Hallerova zadaća u Hrvatskoj bila je smirivanje stranačkih sukoba narodnjaka i mađarona, koji su se zaoštrili nakon svibanjskih izbora za magistrat Zagrebačke županije. Promjena politike bečkog dvora – kojoj je H. pridonio svojim prijedlozima i koju je provodio – pogodila je na početku njegova banovanja hrvatski pokret. U siječnju 1843. bilo je odlukom, koju je sastavio sam kancelar C. W. L. Metternich, zabranjena upotreba ilirskog imena i grba te pooštrena cenzura. Ipak je u odluci bilo istaknuto »da se njegovanju narodnog jezika, dok se ono kreće u zakonskim granicama ne čini nikakva smetnja« i da se »municipalna prava i nacionalnost Hrvatske, koja stoji pod njihovom zaštitom očuvaju protiv svakog napadaja«. Stoga je H. na zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru 1843–44. branio municipalna prava Hrvatske, osobito u jezičnom pogledu. Izravno se upleo u stranačku politiku kada je bio imenovan velikim županom Zagrebačke županije, a radi novih izbora u njoj postao je povjerenikom za javnu sigurnost i red. God. 1845. bečki je dvor – nakon jačanja oporbe u Ugarskom saboru, što je išlo u prilog mađaronima – modificirao svoju politiku u Hrvatskoj, dopustivši upotrebu ilirskog imena u književnosti i ublaživši cenzuru. Novi stranački sukobi nakon pobjede mađarona s pomoću seljačkog plemstva, poglavito turopoljskoga, na izborima za skupštinu Zagrebačke županije, doveli su 29. VII. do srpanjskih žrtava. Iako nitko nije izričito zapovjedio pucnjavu na Markovu trgu, odgovornost za žrtve pala je na Hallera. On je podnio ostavku, potom priveo izbore kraju i ponovno podnio ostavku koju je kralj prihvatio. Dvor ga je ipak ostavio na položaju do sastanka Hrvatskog sabora. Na njemu je H. 25. IX. objavio kraljev reskript kojim se seljačkom plemstvu nije priznalo pravo osobnog sudjelovanja na Saboru, što je Narodnoj stranci osiguralo u njemu većinu. Nakon odlaska iz Zagreba H. je nastavio vojničku karijeru, najposlije od 1867. kao zapovjednik ugarske tjelesne straže. — God. 1845. priložio je 500 forinti, jedan od najvećih iznosa, za izgradnju zgrade HNK u Zagrebu.
LIT.: D. Rakovac? (D. R.): (Uz imenovanje F. Hallera banom). Ilirske narodne novine, 8(1842) 51, str. 1. — (Instalacija bana Hallera u Zagrebu). Ibid., 85, str. 337–338; 86, str. 341–342. — (Raspra s Pester Hirlapom oko opisa instalacije bana Hallera). Ibid., 90, str. 356–357; 91, str. 361; 92, str. 365–367. — J. Štajdaher: (Pozdravni govor). Ibid., 97, str. 1. — Đ. Šurmin: Banovanje bana Hallera (godine 1843–1845). Vienac, 3(1912) 1, str. 17–18; 2, str. 35–38; 3, str. 72–76; 4, str. 104–107; 5, str. 135–138; 6, str. 174–176; 7, str. 204–206; 8, str. 233–236; 9, str. 266–270; 10, str. 295–298; 11, 337–343. — F. Šišić: 29. jula 1845. Novosti, 20(1926) 203, str. 3; 206, str. 2; 208, str. 2; 209, str. 2; 210, str. 2; 212, str. 2–3. — G. Miskolczy: A horvát kérdés történeté és irományai a rendi állam korában, 1–2. Budapest 1927–1928. — R. Horvat: Iz vremena Ilirizma. Novosti, 24(1930) 192, str. 5; 193, str. 9; 195, str. 13. — F. Šišić: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 1962. — Š. Jurić: Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — J. Horvat: Ljudevit Gaj. Zagreb 1975. — Zaključci Hrvatskog sabora, 1836–1847, 12. Zagreb 1980. — J. Šidak: Kroz pet stoljeća hrvatske povijesti. Zagreb 1981. — J. Šidak i dr.: Hrvatski narodni preporod – ilirski pokret. Zagreb 1988. — Hrvatske kraljevinske konferencije, 5. Zagreb 1993. — J. Neustädter: Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od godine 1848, 1. Zagreb 1994.
Mladen Švab (2002)
