HILDBURGHAUSEN, Josip Fridrik (Sachsen-Hildburghausen; Hildburghaussen, Hildpurghsshausen, Hollandinus; Joseph Friedrich), vojni zapovjednik i reformator Vojne krajine (Erbach, 8. X. 1702 — Hildburghausen, 14. I. 1787). God. 1730. imenovan je pukovnikom, a 1735. feldmaršal-lajtnantom. Sudjelovao je u Ratu za poljsku baštinu 1733–35, a 1737. u II. turskom ratu iz okolice Gradiške prodro je s vojskom od 16 257 vojnika do Banje Luke, kraj koje ga je turski namjesnik u Bosni s oko 30 000 vojnika porazio. Zbog gubitka 39 časnika i 844 vojnika bila je završena Hildburghausenova djelatna zapovjedna karijera. Karlo VI. mu 1737. nalaže da, uz Varaždinski, preustroji i Karlovački generalat. Taj nalog ponavlja 1742. Marija Terezija, a 1743. izdaje i reskript o tome. Preustroj Varaždinskoga generalata završio je 1746, a za Karlovački generalat je do 1749. sastavio više zakona i propisa. Uveo je vojnički red i stegu u oba generalata, čime je znatno povisio prihod kraljevske blagajne, potpuno ih preustrojio usredotočivši u svojim rukama velike ovlasti na štetu lokalnih i tvrđavskih zapovjednika i povećao vojsku u oba generalata na 20 000 ljudi. Nakon što je znatno poboljšao upravu Karlovačkoga i Varaždinskoga generalata (poslije prozvanoga Koprivničkim), odrekao se 1749. vrhovne uprave nad njima. Prema A. B. Krčeliću, njegov odlazak iz Vojne krajine bio je u Hrvatskoj primljen s olakšanjem »jer se pod upravom toga kneza bio podigao položaj, imutak i vjera raskolnika«. God. 1748/49. dao je za karlovačko konjaništvo zidati kapelu sv. Ivana Nepomuka uz lađu franjevačke crkve do zvonika. U Sedmogodišnjem je ratu bio na čelu carske vojske koju je 1757. porazio pruski kralj Fridrik II. Iduće se godine povukao iz vojne službe. Na zahtjev Josipa II. 1781. H. je sastavio studiju o svojem reformatorskom djelovanju u Vojnoj krajini, sačuvanu u rukopisu, Beitrag zur Geschichte der Warasdiner und Karlstaedter Grenz Verfassung mit 112 Beylagen (47 folija), u Austrijskom državnom arhivu u Beču. Za zasluge imenovan je 1785. feldmaršalom, a stekao je i naslov vojvode Saske i Hildburghausena. Bio je i Vitez zlatnog runa.
LIT.: B. A. Krčelić: Annuae ili historija 1748–1767. Zagreb 1952. — F. Šišić: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 1962, 322, 325. — Zaključci Hrvatskog sabora, 4. Zagreb 1964; 5. 1966. — Đ. Cvitanović: Kulturna i umjetnička baština Karlovca od osnutka tvrđave do 19. stoljeća. Karlovac 1579–1979 (zbornik). Karlovac 1979. — I. Jurišić: Joseph Friedrich princ od Hildburghaussena i preustroj Karlovačkog generalata 1737–1749. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 1994, 27, str. 331–337.
Mladen Švab (2002)
