HOERMANN, Aurelije, pedagog (Schromhausen, Bavarska, 10. VI. 1777 — Karlovac, 24. I. 1836). Budući da je u Bavarskoj 1796. postao franjevac i 1800. svećenikom, opravdano je zaključiti da je ondje završio sveukupno školovanje, a najvjerojatnije i ispite za gimnazijskog profesora. Iz Bavarske franjevačke provincije prešao je 1803. u Kranjsku provinciju, s kojom su 1810. ponovno ujedinjeni franjevački samostani u zapadnoj Hrvatskoj pod imenom Hrvatsko-kranjska provincija sv. Križa. U njoj bio član upravnog vijeća (1820–23, 1829–32). Od 1803. do 1811. poučavao je u svim razredima ondašnje šestogodišnje gimnazije u Novom Mestu, a od 1811. bio je profesor viših razreda gimnazije u Karlovcu. Ondje je do 1818. bio i đački odgojitelj, a 1818–35. uz profesorske je obveze obavljao i dužnost gimnazijskog direktora. Od 1822. bio je i cenzor knjiga, a postupao je vrlo liberalno, pa je odobrio svojem učeniku Lj. Gaju objaviti na njemačkom jeziku knjigu o Krapini Die Schloesser bei Krapina, nakon što je zagrebački cenzor F. Klohammer odbio da se tiska na latinskom. Suvremenici su ga cijenili kao »učenog školskog direktora« i »zaslužnog franjevca«.
LIT.: Tabula omnium patrum Provinciae ab anno 1827; Status personalis Provinciae confectus initio anni 1830 (rkp. u Arhivu Slovenske franjevačke provincije sv. Križa u Ljubljani). — R. Strohal: Karlovac u ilirsko doba. Prosvjeta, 1909, 16, str. 499. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 2. Zagreb 1910, 530–531. — T. Matić: Cenzura djela V. Joanovića, J. Vuića i S. Milutinovića. Nastavni vjesnik, 41(1932–33) str. 154–156. — F. Fancev: Pedagoški boj između L. Mušickog i A. Hoermana. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd), 1938, XVIII/1–2, str. 88–89. — N. Perić: Svi Rakovački maturanti. Karlovac 1995.
Franjo Emanuel Hoško (2002)
