HOFFER, Dionisius

HOFFER, Dionisius (Dyonisius, Dionysis), kipar (Tirol, o. 1672 — Kotari kraj Samobora, 10. XI. 1741). Franjevac postaje 1698. U redu provodi četrdeset i tri godine, a prvi se put javlja u kronici samostana u Novom Mestu u Sloveniji 1716, kada s kiparom bratom Ivom Schweigerom izrađuje kipove za četiri oltara tamošnje crkve. H. pripada skupini kipara franjevačke kiparske radionice koji djeluju u trećem i četvrtom desetljeću XVIII. st., na području Hrvatsko-kranjske franjevačke provincije. U Hrvatskoj su to crkve i samostani u Klanjcu, Mariji Gorici, Samoboru, Kotarima, Jastrebarskom, Trsatu, Senju i Pazinu. Usko surađuje s bratom Schweigerom, pa je teško razlučiti njihove opuse. Hofferu se na temelju arhivskih podataka 1725–27. o boravku na Trsatu i stilske analize pripisuju oltar sv. Ivana Nepomuka u trsatskoj franjevačkoj crkvi i veliko raspelo u samostanskom hodniku. U klanječkom i samoborskom samostanu nalaze se dva raspela; oba tipološki povezana s trsatskim. U franjevačkoj crkvi u Samoboru pripisuju mu se tri bočna oltara sv. Antuna, sv. Josipa i oltar sv. Tri kralja, u pazinskom samostanu sačuvan je kip Marije Imakulate, a u franjevačkoj crkvi u Kotarima kraj Samobora H. izrađuje glavni oltar. Neujednačenost figuralnoga kompleksa tog oltara svjedoči o postojanju nekoliko suradnika. Hofferu se pripisuje oltarni tabernakul i kompozicija Marije s Djetetom na njegovoj atici. Figura Uskrsloga Krista vjerojatno je posljednje Hofferovo djelo, a nalazi se također u Kotarima. Hofferov likovni izraz karakterizira plastična punoća figura, izražajna gesta i iskrivljeni kontrapost, što je ostvario neuobičajenom obradom odjeće od teške tkanine koja svojom gustom naboranom masom zagušuje kip i prenosi njegov pokret na dinamične i spiralno uvijene rubove.