HONDL, Stanko

HONDL, Stanko, fizičar (Zagreb, 22. X. 1873 — Zagreb, 9. IV. 1971). U Zagrebu 1891–95. studirao na Mudroslovnom fakultetu, gdje mu je fiziku predavao V. Dvořák, 1898. doktorirao tezom O sfernim i njima sličnim funkcijama. Studirao i u Göttingenu i Berlinu slušajući predavanja Maxa Plancka i sudjelujući u njegovu seminaru. Po povratku 1896. započinje predavati u srednjoj školi u Vinkovcima, ubrzo prelazi u donjogradsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje ostaje do 1911. Od 1902. privatni je docent, od 1911. javni izvanredni profesor i od 1915. redoviti profesor fizike na zagrebačkome Mudroslovnom fakultetu. Po Dvořákovu umirovljenju 1911. postaje predstojnik Fizikalnoga kabineta (poslije Fizikalni zavod). Zaslužan je za izgradnju nove zgrade Zavoda 1937. i za osnivanje njegova Laboratorija za atomsku fiziku 1943. Bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu 1936–38, član JAZU od 1923. i njezin dopredsjednik 1933–42. Umirovljen je 1945. Bavio se problemima elementarne teorijske i eksperimentalne fizike te povijesti fizike (radovi o R. Boškoviću i njegovim prinosima znanosti te o M. A. de Dominisu). Radove je objavljivao u časopisima Nastavni vjesnik (1902–03, 1905–15, 1918–19, 1923–24, 1926–29, 1931–32, 1937–38), Rad JAZU (1903, 154; 1914, 204; 1923, 228; 1929, 236), Priroda (1919, 1924, 1928), Farmaceutski vjesnik (1923, 1927), Nature (London 1923), Naturwissenschaften (Berlin 1923), Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnoga društva (1929–36), Vienac (1944), Glasnik matematičko-fizički i astronomski (1948, 1950, 1952–53, 1957), Almanah Hrvatskoga prirodoslovnog društva (1956, 1961–62). Bio je vrstan predavač i popularizator znanosti, a predavanja su mu bila popraćena pokusima kojima je posvećivao osobitu pozornost. God. 1934–36. bio je predsjednik Hrvatskoga prirodoslovnog društva. Autor je srednjoškolskog udžbenika iz fizike koji je do 1943. doživio četiri izd. (Fizika za više razrede srednjih škola. Zagreb 1922).