HORTIS, Nikola

HORTIS, Nikola (de Hortis, d’ Imola, de Ordis, de Ovis, Orta; Antonio, Nicolò), nadbiskup (Imola, o. pol. XIV. st. — ?, prva pol. XV. st.). Stariji dubrovački pisci, a po njima i D. Farlati, suglasni su da je Nikola talijanskog podrijetla; za većinu njih (S. Razzi, J. P. Lukarević, I. Gundulić, N. Ranjina, Farlati) rodom je iz Imole, što je danas prihvaćeno i u historiografskoj literaturi. Samo S. Slade-Dolci navodi podatak po kojem bi H. bio iz Beneventa. Zna se da je bio svećenik i član Dominikanskog reda. Školovao se vjerojatno u nekom od dominikanskih učilišta u Italiji te postignuo akademski stupanj doktora Svetog pisma (doctor sacrae scripturae). Ubrzo po smrti dubrovačkog nadbiskupa Andrije iz Drača izabran je prije 24. VIII. 1393. za njegova nasljednika. Tada se, naime, osobno obvezao platiti zajedničku pristojbu za imenovanje te podmiriti dugove svojih prethodnika, Andrije iz Drača i Maffiola Lampugnana. Potom je papa Bonifacije IX. potvrdio njegov izbor te se H. u svezi s uplatom zajedničke pristojbe 10. i 14. VIII. 1394. i 24. VIII. 1395. spominje kao dubrovački nadbiskup. O njemu kao dubrovačkom nadbiskupu malo se zna, tako npr. da je 1395. vratio pod svoju jurisdikciju otok Lastovo, a 1397. uredio je s Lastovcima i pitanje crkvene desetine. U starijoj se literaturi isticalo da je H. s čitavim svećenstvom sudjelovao u svečanom dočeku i ispraćaju kralja Žigmunda Luksemburgovca koji je, vraćajući se u Ugarsku nakon poraza u bitki kraj Nikopolja, posjetio Dubrovnik potkraj 1396. Kada je plemkinja Nikolina Gučetić odlučila da naslijeđenim novcem sagradi samostan i crkvu sestara dominikanka, a toj se odluci usprotivila njezina obitelj, zatražila je zaštitu pape Bonifacija IX, koji je 1398. naložio Hortisu da provede njezinu odluku. Farlati ističe da je H. uspješno upravljao Dubrovačkom nadbiskupijom do 1401. kada ga je papa premjestio za nadbiskupa u grad Sipont. Njegov nasljednik Nikola de Sacchis iz Beneventa izabran je i potvrđen prije 15. IX. 1402, kada se obvezao platiti zajedničku pristojbu za svoje imenovanje i podmiriti dugovanje svojih prethodnika Hortisa i Andrije. Za upravljanja Sipontskom nadbiskupijom H. se spominje kao izvjestitelj pape Inocenta VII. i apostolski nuncij u kraljevstvima Danske, Švedske, Norveške te 1405. kao izaslanik u biskupijama u Liègeu u Belgiji i Reimsu u Francuskoj. Na njega se ne bi mogao odnositi podatak N. Ranjine prema kojem bi Nikola de Hortis bio pokopan u crkvi sv. Dominika u Dubrovniku uz grob svog prethodnika Andrije iz Drača. U literaturi nije riješeno ni pitanje dubrovačkog nadbiskupa Andrije, koji se od 1395. do 1409. često spominje kao alter Andreas Ragusiensis, obično uz splitskog nadbiskupa Andriju Gualda iz Riminija među crkvenim dostojanstvenicima, svjedocima u ispravama kralja Žigmunda (1395, 1397–99, 1401, 1405–08. i 1412) a rijetko u ispravama pape Bonifacija IX (1400).