HORVAT, Ivan, misionar (Ljutomer, 31. X. 1594 — Zagreb, 18. I. 1656). U Družbu Isusovu ušao je 1614. u Brnu. U Grazu studirao filozofiju od 1617, u Zagrebu predavao gramatiku od 1620, u Beču studirao teologiju od 1623. te 1625–33. u Zagrebu bio kateheta i propovjednik. Potom je u Ugarskoj pod turskom vlasti bio u Pečuhu propovjednik, misionar i superior misije. Propovijedao je na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku. Pečuški biskup B. Vinković, koji zbog turskih vlasti nije mogao upravljati biskupijom, imenovao ga je 1634. svojim vikarom sa svim ovlastima. H. je često po više mjeseci djelovao u nekom mjestu ili župi gdje nije bilo svećenika, a od 1643. uglavnom u Koppanu kraj Balatonskog jezera. U Győru je od 1649. najprije dvije godine bio duhovnik i ispovjednik, zatim tri godine rektor kolegija. Posljednje je dvije godine života bio dušobrižnik u Zagrebu. Još kao mladi kateheta osnovao je 1625. u Zagrebu Bratovštinu sv. Izidora za seoski svijet. Ostavio je nekoliko izvješća i pisama iz Ugarske koja su važan dokument o životu i prilikama tamošnjih kršćana te o radu misionara. U izvješću iz Pečuha (3. V. 1641; objavili su ga M. Jankovich i F. Sasinek) austrijskom provincijalu Johannu Rumeru govori o tzv. »starovjercima« (veteristes), tj. katolicima koji su odbijali prihvatiti novi gregorijanski kalendar, a u nekoliko pisama biskupu Vinkoviću (1635, 1639), koja se čuvaju u Kaptolskom arhivu u Zagrebu, piše među ostalim o »licencijatima«, svjetovnjacima koji su u nedostatku župnika obavljali njihovu službu.
LIT.: M. Jankovich: A Veteristákról, vagy is a Római Catholicusok között volt üldözésröl az Uj Kalendáriom béhozatásakor Magyar Országban. Tudományos Gyüjtemények (Pestan), 2(1833), str. 3–25. — (F. Sasinek): Jako sa chovali Mad’ari a Slovania r. 1611(!) oproti Jezuitom v Pečuchove. Slovesnost’ (Uh. Skalice), 3(1865) str. 337–345. — N. Knauz: A veteristák. Századok (Budapest), 3(1869) 1, str. 17–37. — L. Lukács: Catalogi personarum et officiorum Provinciae Austriae S. I., 2. Romae 1982.
Mijo Korade (2002)
