HOSU, Stjepan, klasični filolog i prevoditelj (Andrijaševci kraj Vinkovaca, 30. VII. 1913 — Zagreb, 1. IV. 1985). Gimnaziju polazio u Travniku i Vinkovcima, maturirao 1933. u Prvoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Studij klasične filologije završio 1937. pri Filozofskome fakultetu u Zagrebu. U početku službovao u Prosvjetnome zavodu i bio profesorom u Muškoj realnoj gimnaziji u Sušaku, a 1939–40. te 1943–45. asistentom u Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. God. 1945–76. nastavnik je u Interdijecezanskoj srednjoj vjerskoj školi u Zagrebu, potom je do 1980. zaposlen u Hrvatskome književnome društvu sv. Ćirila i Metoda. Prevodio je s grčkoga, latinskoga, njemačkoga, francuskoga i engleskoga jezika. Preveo je Najljepše priče klasične starine G. Schwaba (cjelovito izd., Zagreb 1952; 5 izd. do 1989), Dvanaest rimskih careva Gaja Svetonija Trankvila (Zagreb 1956), Život Isusa Krista Daniel-Ropsa (Vinkovci 1967), Himnu života F. J. Sheena (Đakovo 1967), Razmišljanja na asfaltu J. Leppicha (Đakovo 1965), Povijest jedne duše sv. Terezije od Djeteta Isusa (Zagreb 1968, 4 izd. do 1975), Credimus. Ispovijest vjere Pavla VI. F. Holböcka (Zagreb 1971; 2 izd.), Kruh ranih godina H. Bölla (Zagreb 1972), Ispovijesti Aurelija Augustina (Zagreb 1973; 7 izd. do 1997), Svjetlo planina (Zagreb 1981), Sin bijelog poglavice (Đakovo 1981) i Putovanje Waltera Klingera oko svijeta (Đakovo 1982) F. Weisera, Djevojku s biserima H. R. Haggarda (Đakovo 1993). Za izdanje prijevoda Biblije zagrebačke Stvarnosti (1968) preveo je prvu i drugu Knjigu o Samuelu te s J. Tabakom obavio cjelovitu lekturu prijevoda, koja se drži jednom od najpomnijih u suvremenome hrvatskome izdavaštvu. U zbirci Predsokratovci – Fragmenti H. Dielsa (Zagreb 1983) preveo je s grčkoga odlomke iz Filolaja, Arhite, Anaksagore i dr., a u nizu Filozofska hrestomatija u knjizi Starija hrvatska filozofija (Zagreb 1997) odlomke iz Proročanskih rješenja J. Dragišića. U nizu Povijest svjetske književnosti (2. sv.) napisao je poglavlje Srednjovjekovna latinska književnost (Zagreb 1977). Bio je dugogodišnji lektor Glasa Koncila te stalni suradnik Caritasova glasila Betanija od 1969. Hosuovi prijevodi i lekture drže se uzornima, a njegov prinos sintaktičnoj, frazeološkoj i leksičkoj izražajnosti hrvatskoga jezika ocijenjen je jednim od najvrsnijih. Služio se pseudonimima Pan-Su i Slavko Majić.
LIT.: Ž. Brzić: Uz prvu godišnjicu smrti Stjepana Hosua. Veritas, 25(1986) 4, str. 14–15. — R. Grgec (R. G.): Prof. Stjepan Hosu (1913–1985). Danica. Hrvatski katolički kalendar. Zagreb 1986, 200–201. — Ž. Brzić: Dobar čovjek. U: Najljepši ukras. Zagreb 1987, 34–38.
Nataša Bašić (2002)
