HRŽIĆ, Šimun

HRŽIĆ, Šimun (Haržić), glagoljaški pisac (Dubašnica na Krku, XVIII. st.). Kao franjevac trećoredac živio je u franjevačkom samostanu sv. Marije Magdalene u Dubašnici (Porat), gdje je za potrebe Reda 1735–40. napisao glagoljsku knjigu od 103 folija, koja se danas čuva u Arhivu HAZU u Zagrebu (sign. VII 34). Knjiga ima dva dijela: tzv. Liturgijski direktorij (1–74^v) i Konstitucije franjevaca trećoredaca (103^v–75^v; tekst je pisan sa stražnje strane kodeksa). Hržićev Direktorij, jedan od mnogobrojnih takvih franjevačkih glagoljaških priručnika, sadržava, raspoređene po mjesecima i danima crkvene godine, upute subraći za mise i oficije s pojedinim osobitostima što su ih pape dopustile trećoredcima, kojima su, u odnosu na starije glagoljske liturgijske kodekse, dodane neke novije svetačke službe, te osobito vlastiti oficiji franjevaca trećoredaca. Osim svecima Franjevačkoga reda, tekstovi su posvećeni svecima čiji su se kultovi štovali, ili čak smatrani lokalnim svecima, na mletačkom, dalmatinskom, istarskom, creskom te osobito na krčkom području. Hržićeve Konstitucije franjevaca samostanskoga Trećeg reda, ispisane 1740, nisu izravan prijevod Konstitucijâ koje je papa Klement XII. odobrio tomu redu i izdao u Rimu 1734. Sudeći prema zapisima u glagoljskim rukopisima, djelo je na hrvatski preveo fra Ivan Krizostom Keršić Cresanin, a Hržićev je rukopis najvjerojatnije nastao prema njegovu prijepisu koji je učinio fra Aguštin Keršić Cresanin (Arhiv HAZU u Zagrebu, sign. III a 22). U čakavskoj osnovi jezika Hržićeva kodeksa naziru se, osobito u liturgijskim tekstovima, crkvenoslavenski elementi rusificiranih oblika, a jezik obiluje i mnogobrojnim talijanizmima. H. je na nekoliko mjesta istaknuo svoje autorstvo knjige, najbolje na kraju djela: »1740 Spisah ovi libar ê fra Šimun Haržić i ki ga bude štiti da n[e] zamiri ako naide ki koli oror unutra i bog te veseli Amen«.