HRVAĆANIN, Mojo (Ervaćanin, Rvaćanin, Mojica), publicist (Dubica, 21. II. 1852 — Dubica, 24. III. 1928). Sin Moje Ervaćanina, pjesnika. Pohađao je realnu gimnaziju u Rakovcu i nižu gimnaziju u Novom Sadu do 1871, kada je postao glumac u novosadskome Srpskom narodnom pozorištu. Radio je kao trgovac u Dubici od 1873. i bio općinski načelnik i mjesni sudac. U duhu ideja Ujedinjene omladine srpske sudjelovao je u pripremi bosansko-hercegovačkog ustanka 1875. U toj se prigodi upoznao s Petrom I. Karađorđevićem i o njem napisao brošuru Vojvoda Petar Mrkonjić kralj Petar I. Uspomene iz Bosanskog ustanka 1875. g. (Mostar 1908). Bio je član GO Srpske narodne radikalne stranke u Hrvatskoj. Zbog protuaustrijske djelatnosti na tzv. veleizdajničkome je procesu u Zagrebu 1909. osuđen na sedam godina robije. Sudjeluje u Prvome balkanskom ratu 1912. kao dopisnik novosadskog lista Zastava, a za I. svjetskog rata kao politički protivnik austro-ugarske vlasti u kućnome je pritvoru i u zatvoru. Objavljuje političke članke, rasprave, polemike, osvrte i reportaže o političkim i društvenim odnosima. Kritizira austro-ugarsku vlast, ističe loš položaj Srba i zagovara njihovu slogu s Hrvatima. Surađuje u listovima Mlada Srbadija (Novi Sad—Beograd 1870), Pozorište (Novi Sad 1872–73), Glas pravoslavlja (Beograd 1882), Narodni dnevnik (Beograd 1890), Videlo (Novi Sad 1891), Zastava (Novi Sad 1892, 1895–96, 1898–1900, 1902, 1912–13, 1919, 1922), Novo vreme (Zemun 1894), Dnevni list (Beograd 1895), Večernje novosti (Beograd 1895, 1897, 1911), Uskok (Beograd 1896), Naše doba (Novi Sad 1896–90, 1892, 1901–03, 1905), Nova Zeta (Cetinje 1897), Srpstvo (Beograd 1897), Srbobran (1898), Beogradske novine (1902), Narod (Beograd 1903), Trgovinski glasnik (Beograd 1903), Bosanska vila (1905), Pobeda (Beograd 1907), Trgovačke novine (Novi Sad 1910), Narodni glasnik (Zemun—Zagreb 1911), Srpski glasnik (1911), Vidovdan (Novi Sad 1922) i dr. Također je zapisivao usmene pjesme i pripovijetke i objavljivao ih u časopisu Matica (Novi Sad 1868–69), a s bratom je Manojlom 1880-ih bilježio leksičku građu dubičkoga kraja za SKA. Tu zbirku čuva SANU. Radove je potpisivao pseudonimima M. H. S, Moja Hrvaćanin Stančić, M. Hr. St, Stranik, Mrkonjićevac, jo-nin, M. M. i Hrv. Srbenda.
LIT.: Apšenje radikala. Zastava (Pešta—Novi Sad), 43(1908) 169, str. 2. — Mojo Hrvaćanin. Zastava, 59(1928) 80, str. 1. — Bitka kod Ćorkovače. Srpsko kolo, 14(1921) 34, str. 6. — Mojo Hrvaćanin. Radikalski glasnik, 6(1928) 15, str. 1. — Mojo Hrvaćanin. Sremski glasnik (Zemun), 5(1928) 17, str. 2. — Govor Dra. Aleksandra Roknića. Zastava, 44(1909) 218, str. 5–8; 222, str. 5–9. — P. Uzelac: »Velikosrpska« revolucionarna propaganda. Naše jedinstvo, 15(1908) br. 103. — R. Jojić-Mićić: Mojo (Manojlo) Ervaćanin, »Ilir Serb iz Horvatska«. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd), 1967, XXXIII/1–2, str. 74. — I. Mamuzić: Mojo Hrvaćanin (1820–1851). Građa za povijest književnosti hrvatske, 1978, 32, str. 510–511.
Mile Joka (2002)
