ILAKOVAC, Ksenofont, fizičar (Zagreb, 16. VIII. 1928). Gimnaziju završio u Slavonskom Brodu 1947, u Zagrebu diplomirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) 1951. Te je godine postao asistentom u njegovu Zavodu za teorijsku fiziku i otišao na studij u Birmingham (Velika Britanija), gdje je 1954. doktorirao iz eksperimentalne nuklearne fizike tezom Nuclear Resonant Scattering of Gama Rays. U Institutu »Ruđer Bošković« kao suradnik od 1956. bio je voditelj Nuklearno-strukturne grupe i pročelnik Odjela nuklearne fizike (1957), pročelnik Odjela za nuklearna i atomska istraživanja (1964–67), utemeljitelj Laboratorija za elektroslabe interakcije i vanjski suradnik Odjela fizike, energetike i primjena (1964–75). Gost je profesor na University of Washington u Seattleu 1962–64. U Fizičkom zavodu pri PMF, gdje je osnovao Laboratorij za atomsku i nuklearnu spektroskopiju 1991–92, bio je izvanredni profesor od 1964. i redoviti od 1973. te pročelnik Fizičkoga odjela 1968–70, predstojnik Fizičkoga zavoda 1984–92. te nastavnik više kolegija na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju od 1956, što je i nakon umirovljenja 1998. Kao voditelj 1971–83. preustrojio je poslijediplomski studij fizike u okviru Sveučilišta. Od 1998. je professor emeritus. Glavno je područje njegova istraživanja nuklearna i atomska fizika. Suotkrivač je međudjelovanja neutron-neutron u konačnom stanju reakcije D(n, p)2n i prvoga određivanja n-n duljine raspršenja (Physical Review Letters, New York 1961). Prvi je u nas pokrenuo istraživanja nuklearnih reakcija s tri tijela u konačnom stanju i dvokvantnih raspada. Otkrio je rezonantni učinak u dvojnim rendgenskim raspadima. Sudjelovao je na domaćim i stranim skupovima, a radove je objavljivao u periodicima Nuclear Physics (Amsterdam 1958, 1963), Physical Review (1961–62, 1964, 1971, 1974–75, 1985–86, 1990–92, 1997), Fizika (1969, 1971, 1981, 1988, 1990, 1992, 1995), Zeitschrift für Physik (Berlin 1970), Nuclear Instruments and Methods (Amsterdam 1984, 1986, 1998) i Journal de physique (Pariz 1987). Surađivao je u Tehničkoj enciklopediji LZ, napisao skripta za praktikum, bio urednikom Zbirke zadataka s rješenjima iz opće fizike (Zagreb 1979, 1989²), preveo udžbenik E. M. Purcella Elektricitet i magnetizam (Zagreb 1988). Bio je član Savezne komisije za nuklearnu energiju i predsjednik Komisije za fiziku 1967–69. Izvanredni je član JAZU (HAZU) od 1975. i redoviti od 1991. Urednik je časopisa Fizika od 1991. Dobio Nagradu »Ruđer Bošković« 1962.
LIT.: Ljetopis JAZU. Zagreb 1979, 79, str. 315–318. — Spomenica PMF. 120 godina nastave prirodoslovlja i matematike na Sveučilištu u Zagrebu 1876–1996. Zagreb 1996. — Izabranici u počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu u 1998. godini. Sveučilišni vjesnik, 45(1999) 1/2, str. 25–26.
Stipe Kutleša (2005)
