ILIJA POŽEŽANIN

traži dalje ...

ILIJA POŽEŽANIN (Benković; Elyas, Illya), zvonoljevač (? — o. 1490). Sin Benedikta iz Požege. God. 1456. nastanio se u Zagrebu i 1457, kupnjom kuće u blizini crkve sv. Marka, postao zagrebačkim građaninom. U ispravi o kupnji kuće naziva se »Elyas fusor et magister campanarum filius Benedicti de Posega, inhabitator civitatis«. Prvi je poznati zvonoljevač stalno nastanjen u Zagrebu i osnivač prve stalne zagrebačke ljevaonice. Posljednji se put spominje 1488. u dokumentu o prodaji vrta koji je kupio 1472. Baveći se zvonoljevarstvom više od 30 godina mogao je izliti mnogo zvona za Zagreb i crkve u Hrvatskoj, no njegova zvona nisu poznata. Bio je i zastupnik. U gradskim zapisnicima spominje se od 1458. kao »consiliaris« i »juratus« (senior juratus 1468).

LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Slovnik umjetnikah jugoslavenskih. Zagreb 1858, 357. — Isti: Zvonoljevarstvo u Zagrebu. Vienac, 12(1880) 6, str. 95; 7, str. 110. — I. K. Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 2. Zagreb 1894, str. 298, 378; 7. 1902, str. 200. — J. Kempf: Požega. Požega 1910, 122. — V. Hoffiller: Zagrebački zvonolijevci. Sv. Cecilija, 13(1919) 2, str. 41. — K. Dočkal: Naša zvona i njihovi lijevaoci. Zagreb 1942, 74. — F. Debeuc: Stara zagrebačka ljevaonica zvona i njeni majstori ljevači. Ljevarstvo, 16(1969) 3, str. 119, 120, 122.

Višnja Flego (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ILIJA POŽEŽANIN. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.10.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/ilija-pozezanin>.