ILINIĆ, Milan, novinar (Zagreb, 15. X. 1918 — München, 4.III. 2002). U Zagrebu završio gimnaziju 1936. i Pravni fakultet 1940, novinarstvo studirao 1949–51. u Münchenu. Izvjestitelj je u Zagrebačkom listu 1938–40, zatim 1941–45. ravnatelj Promičbenoga odjela i dramaturg zagrebačke podružnice njemačkoga filmskoga društva UFA (Universum Film-AG). Preveo je više od stotinu njemačkih igranih filmova. U svibnju 1945. izbjegao je preko Villacha u Trst, gdje se zaposlio u savezničkom listu Giornale alleato. Nakon internacije u Riminiju, Rimu i u logoru Esterwegenu, nastanio se 1948. u Münchenu kao prevoditelj i sudski tumač. God. 1945. odlukom Suda časti Društva novinara Hrvatske doživotno mu je zabranjeno bavljenje novinarstvom. U književnosti se javio 1944. zbirkom satiričnih portreta malograđana Čudni ljudi, u iseljeništvu je na temelju objavljene izvorne građe i u osobnoj interpretaciji pisao uglavnom o novijim hrvatskim povijesno-političkim prijeporima. Odnose između Jugoslavije i Vatikana kritički je raščlanio 1966. u knjizi Beogradski protokol i Hrvati, a nenaklonjenim stajalištem Osovine prema proglašenju NDH, sudbinom bleiburških zarobljenika te ratnim zločinima pojedinih narodnih heroja bavio se 1970. u knjizi Utajena istina. Angažirane reportaže, članke iz povijesti Zagreba i okolice, političke komentare, humoreske, književne i filmske prikaze objavljivao je u periodicima Vrtić (1934–35), Jutarnji list (1935), Omladina (1936–37), Zagrebački list (1938–40), Slobodna riječ (1939), Gospodarstvo (1941), Hrvatski narod (1942–45), Nova Hrvatska (1943–44), Novine (1943–44), Spremnost (1943–45) i Pokret (1944–45). Nakon 1948. nastavio je pisati u časopisima Danica (Chicago 1948–71, i pod pseudonimima Božo, Erih, Hanzi, Ivan Ilinić), Hrvatski glas (Winnipeg), Drina (Madrid), Obrana (Madrid), Hrvatska država (München) i Hrvatska revija (Buenos Aires 1965), u listovima iseljenih Nijemaca Der Volksbote (München) i Der Donauschwabe (Aalen) te u Hrvatskom obzoru (1998–99). Objavio je niz brošura i biltena upućenih njemačkim medijima (o hrvatskom pitanju, kardinalu Stepincu i dr.), a s B. Murgićem uređivao je list Slobodna Hrvatska (München 1961). Surađivao je u zborniku Bleiburg: uzroci i posljedice (Zagreb 1998) te u Zborniku radova o književniku Mili Budaku, 2 (Split 2000). Djelovao i kao dugogodišnji predsjednik hrvatskoga nogometnog kluba »Croatia« (München).
DJELA: Čudni ljudi. Zagreb 1944. — Beogradski protokol i Hrvati. München 1966. — Utajena istina. Berlin 1970.
LIT.: (Prikazi knjige Čudni ljudi): Gospodarstvo, 4(1944) 264, str. 6. — V., Hrvatski narod, 6(1944) 1187, str. 2. — B. Šipić: Koliko dokažeš – toliko vrijedi. Hrvatska revija (Buenos Aires), 15(1965) 4, str. 453–456. — J. A. Morris Jr.: Grad terora – hrvatske izbjeglice u Münchenu u strahu od Titovih agenata. Ibid. (München), 19(1969) 3, str. 318–319. — (Intervjui): J. Jović, Slobodna Dalmacija, 50(1993) 10. VII, str. 10. — D. Herljević, Novi list, 48(1994) 9. X, str. 9. — Z. Despot, Večernji list, 42(1998) 22. XI, str. 20; Hrvatski obzor, 5(1999) 214, str. 28. — K. Draganović: Sjećanja. Kolo, 8(1998) 3, str. 376. — J. Grbelja: Uništeni naraštaj. Tragične sudbine novinara NDH. Zagreb 2000, 198, 214. — (kb): Pokopan Milan Ilinić.Večernji list, 46(2002) 8. III, str. 6.
Filip Hameršak (2005)
