IVŠIĆ, Matija

IVŠIĆ, Matija, skladatelj (Bok kraj Siska, 5. II. 1894 — Zagreb, 12. X. 1963). U Zagrebu završio 1914. klasičnu gimnaziju, a 1918. teološki studij na Bogoslovnom fakultetu. Glazbu je učio u F. Dugana st. Tijekom studija bio je orguljaš u sjemeništu i član pjevačkoga društva »Vijenac«. God. 1918. zaređen za svećenika, potom do 1927. bio kapelan u Sisku te do 1929. župnik u Selima kraj Siska. Na vlastitu je molbu 1929. poslan u Rim na studij gregorijanskoga korala i crkvene glazbe na Papinskoj visokoj školi za crkvenu glazbu, gdje je diplomirao 1932. Vrativši se u Zagreb, predavao je 1935–50. crkvenu glazbu na Bogoslovnom fakultetu i bio vjeroučitelj 1932–38. u pučkoj školi na Kaptolu te od 1939. u građanskoj školi. God. 1937. postao je članom prvostolnoga prebendarskoga zbora i začasnim prisjednikom Nadbiskupskoga duhovnoga stola. God. 1950. uhićen i na političkom procesu osuđen na 14 godina zatvora. Nakon 12 godina tamnovanja u Staroj Gradiški, pušten na slobodu narušena zdravlja te je ubrzo umro. — Još je za službovanja u Sisku osnovao i vodio crkveni pjevački zbor (poslije Zbor sv. Cecilije), a po povratku iz Rima osnovao je 1933. i vodio Akademsko pjevačko društvo »Zagrebačka polifonija«. S njim je priredio u Zagrebu i diljem Hrvatske mnogo koncerata izvodeći vokalnu glazbu renesansnih polifoničara i baroknih majstora (G. P. da Palestrina, L. Marenzio, O. di Lasso, T. L. de Victoria, J. S. Bach) te hrvatsku crkvenu glazbu. Bio je pristaša hrvatskoga cecilijanskoga pokreta pa je promicao crkvenu glazbu lišenu svjetovnih natruha i izvorne hrvatske pučke duhovne popijevke. Osnovao je i Sekretarijat za crkvenu glazbu pri Katoličkoj akciji, Savez katoličkih crkvenih pjevačkih zborova, Večernji katedralni zbor te organizirao Cecilijanski festival u povodu 30. obljetnice Cecilijina društva (1937). I kao skladatelj sljedbenik je strogoga crkvenoga stila po uzoru na rimsku školu. Skladao je mise, motete, crkvene popijevke te preludije i fuge za orgulje. Glavne značajke njegova stila nosi Misa Majci Božjoj od Kamenitih vrata za šesteroglasni mješoviti zbor (na staroslavenski tekst), koja se odlikuje znalački oblikovanom polifonijskom građom, nadahnutom melodikom i zvučnim harmonijama (praizvedena u Zagrebu 1936). U crkvenim je popijevkama mjestimice blizak hrvatskim pučkim crkvenim napjevima. Dio skladaba objavljen je u glazbenim prilozima časopisa Sv. Cecilija, među kojima Exurge Domine! za dvostruki mješoviti zbor (1932, 2), Kraljice neba raduj se za dva jednaka glasa i orgulje (1933, 2), Ecce Sacerdos magnus za mješoviti zbor (1937, 6), Sv. Josipu za dva glasa i orgulje (1939, 6), Dođi Duše Presveti, sekvenca za mješoviti zbor (1940, 6) i u glasilima Naša Gospa Lurdska (1936–38), Glasnik sv. Josipa (1940) i Proljeće (1940–41). Pisao je članke pretežno o cecilijanskim načelima u časopisima Sv. Cecilija (1930, 1932–33, 1938–40), Vjesnik župe Sv. Marka (1932), Kršćanska škola (1935–37), Hrvatska straža (1937) i Katolički list (1938, 1941). S francuskoga, talijanskoga i njemačkoga jezika preveo je na hrvatski više djela s područja glazbene pedagogije i gregorijanskoga korala.