IVANČEVIĆ, Milan, književnik i klasični filolog (Srb, 18. I. 1870 — Zagreb, 6. V. 1913). Gimnaziju završio 1887. u Osijeku. Klasičnu filologiju studirao 1887–90. na bečkom Sveučilištu, 1891. diplomirao i 1906. doktorirao tezom Belvederski Apolon i egida o postanku, pronalasku i pretpostavljenom izgledu znamenite skulpture (disertacija objavljena 1907. u Nastavnom vjesniku br. 5–7. i samostalno u Zagrebu) na zagrebačkom Mudroslovnom fakultetu. Radio kao učitelj i profesor u Gospiću 1891–94, potom u realnim gimnazijama u Rakovcu 1894. i Bjelovaru 1895–1904. te donjogradskoj i gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu 1904–13. Putopisne crtice o Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Srbiji, Švicarskoj i Turskoj objavljivao u Narodnim novinama (1896, 1898, 1900–05, 1908–11), a filološke članke te kazališne i likovne kritike u Nastavnom vjesniku (1905–09), Narodnim novinama (1910–11) i Savremeniku (1913). Pisanje mu se odlikuje jasnoćom i duhovitošću. Impresionističko slikarstvo i slične smjerove u modernoj umjetnosti objašnjavao je kao sofističku međuigru koja će svoje mjesto ustupiti klasičnomu idealu. Zapažene su studije o uzrocima Ovidijeva progonstva (Nastavni vjesnik, 1909; iste godine skupljene u knjizi Ovidiana) i o sakralnom obilježju zagrebačkoga etrurskoga teksta (Narodne novine, 1910, 295) te opis zrakoplovnih modela S. P. Beševića (Narodne novine, 1910, 226–227). S francuskoga je pod pseudonimima M. Srbljan i Milan Ivanišević te šifrom I. M. preveo dijelove Daudetovih Pisama iz moga mlina u Nemanji (Beč 1887), Bosanskoj vili (1888) i Javoru (Novi Sad 1891), novelu Iz doba nevoljništva E. M. de Vogüéa u Javoru (1889) te novelu Prva ljepotica L. Halévyja u Obzoru (1890).
LIT.: (Nekrolozi): Savremenik, 8(1913) 6, str. 387; Srbobran, 30(1913) 93, str. 3. — V. Dukat, Narodne novine, 79(1913) 147, str. 4. — S. Srkulj, Nastavni vjesnik, 21(1913) 9, str. 708–709. — S. Mikić: Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva. Beograd 1933, 33–35.
Filip Hameršak (2005)
