IVAN PETROV IZ MILANA, slikar (Milano ?, o. 1400 — Zadar, prije 1. VI. 1448). U nas se prvi put spominje u splitskom ugovoru za freske 1429. kao Ivan Pavlov (Iohannes Pauli), što se smatra pogrješkom pisara. Tada je sa slikarom D. M. Vuškovićem isplaćen za izradbu fresaka s prikazima četverice evanđelista ispod baldahina oltara sv. Dujma u splitskoj katedrali. Oko 1431. doselio se u Zadar, gdje se uz slikarstvo bavio i drugim poslovima. Te je godine kupio maslinik, a iduće vinograd od udovice slikara Menegela Ivanova de Canalija. U dokumentu iz 1432. prvi se put naziva građaninom Zadra. Zatim se javlja među izvršiteljima oporuke Bartula iz Milana (1436) te kao svjedok s Vuškovićem (1437) i zadarskim zlatarom Jakovom Benediktovim (1438). Potomnje godine oženio se Agnesinom, kćeri zadarskoga graditelja Vuka Slavogostova i kupio maslinik od graditelja N. G. Bilšića. God. 1440. zastupao je graditelja Jakova Natalova iz Šibenika, 1441. unajmio na 10 godina kuću s dućanom, 1443. svjedočio sa zadarskim slikarom Jakovom de Tarantom, 1446. uredio odnose s Vuškovićem vezane uz prethodnu zajedničku slikarsku djelatnost i trgovinu. U studenom 1447. spominje se posljednji put kao živ, a 1. VI. 1448. kao pokojni. — Slikao je različitim tehnikama, sam i u suradnji s Vuškovićem. Ostatci njihovih splitskih kasnogotičkih fresaka (likovi evanđelista Luke i Mateja sa simbolima i muški akt), usklađenih boja i slobodna crteža, odaju vrsne majstore. O Ivanovoj umjetničkoj djelatnosti u Zadru svjedoče četiri dokumenta. U lipnju 1431. obvezao se zadarskomu nadbiskupu Lovri Venieru i zastupnicima uprave katedrale da će u roku od dvije godine oslikati i pozlatiti oltarnu pregradu s kompozicijom od 14 drvenih kipova (likovi Marije, sv. Ivana i dvanaesterice apostola) i velikim raspelom u sredini, koju je za zadarsku katedralu izradio drvorezbar M. Moronzon po uzoru na lektorij crkve sv. Marka u Veneciji, te da će obojiti plavom bojom ili pozlatiti pozadinu i okvire i dodati svetačke polulikove. Od prvotnoga se djela (demontirano u XVI. st.) sačuvao Raspeti Krist i 10 kipova apostola, danas u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru (SICU). Pozlatio je, vjerojatno 1439, sliku u crkvi sv. Spasa u Zadru, o čem svjedoči cedulja s njegovim potpisom, spomenuta u popisu dobara oporučitelja te crkve. U lipnju 1442. obvezao se zastupnicima župne crkve sv. Petra u Znojacima (Radovin kraj Zadra) da će do kraja te godine izraditi poliptih pozlaćena i izrezbarena okvira, istih dimenzija i likova kao što je onaj na oltaru sv. Katarine u Pagu, te dodati na vrhu likove Navještenja, a u podnožju naslikati četiri evanđelista i poviše njih dva svetca. God. 1446. bio je isplaćen za veći posao u kapeli sv. Stošije u zadarskoj katedrali, ali nije poznato kakav. Oslikani Moronzonovi kipovi, posebno individualizacijom fizionomija, svjedoče o Ivanu Petrovu kao o vrsnu majstoru, pa mu E. Hilje pripisuje znatnije radove na splitskim freskama i Ugljanski poliptih (franjevački samostan u Zadru), poglavito zbog sličnosti ikonografskoga programa predele poliptiha s Moronzonovim kipovima. Ugljanski poliptih, jedno od najvrjednijih djela dalmatinskoga slikarstva, pripisuje se Vuškoviću u cijelosti (D. Domančić, J. Belamarić) ili u bitnim dijelovima (K. Prijatelj), upozorava se na ravnopravnu mogućnost atribucije Ivanu Petrovu i Vuškoviću (C. Fisković, I. Petricioli) ili se smatra njihovim zajedničkim djelom (Ivana Prijatelj). Zbog srodnih slikarskih obilježja Hilje pripisuje Ivanu Petrovu i fragment poliptiha s Mrtvim Kristom iz Luke na Dugom otoku (SICU) te Bogorodica s djetetom iz samostana sv. Marije u Zadru (SICU) i ističe istovjetnost sustava punciranja Kristove aureole na fragmentu iz Luke i aureolâ na Ugljanskom poliptihu. I. P. smatra se karakterističnim predstavnikom »internacionalne gotike«, koji spretno spaja perfekcionizam nešto tvrđih sjevernjačkih ishodišta s mediteranskom osjećajnošću, najkvalitetnijim kasnogotičkim slikarom u Dalmaciji europskih dometa te nositeljem promjena u slikarskim strujanjima u Zadru u drugoj četvrtini XV. st. U novijoj se literaturi predlaže poistovjećivanje Ivana Petrova s venecijanskim slikarom koji se u izvornoj građi i na signiranim djelima javlja u varijantama imena Zanino di Pietro, Giovanni di Francia i Jean Charlier (Ivana Prijatelj), ali su podudarni elementi prije posljedica pripadnosti zajedničkomu stilskomu krugu negoli istovjetnosti autora (Hilje).
LIT.: C. Fisković: Nekoliko dokumenata o našim starim majstorima. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 52(1950) str. 191, 208. — D. Domančić: Freske Dujma Vuškovića u Splitu. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1959, 11, str. 41–58. — C. Fisković: Zadarski sredovječni majstori. Split 1959, 80, 98–99, 100–101. — K. Prijatelj: Slikar Blaž Jurjev. Zagreb 1965, 7, 8. — Isti: Bibliografski i biografski podaci o majstorima dalmatinske slikarske škole. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1968, 17, str. 322, 331, 345. — I. Petricioli: Umjetnička obrada drveta u Zadru u doba gotike. Zagreb 1972, 56, 59, 67–68, 123. — K. Prijatelj: Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. stoljeća. Zagreb 1983, 15–16. — Isti: Problemi i ličnosti gotičkog slikarstva u Dalmaciji. Mogućnosti, 31(1984) 10/11, str. 923–924. — T. Raukar, I. Petricioli, F. Švelec i Š. Peričić: Zadar pod mletačkom upravom 1409–1797. Zadar 1987, 158–159, 161–162. — I. Fisković: Tipologija i morfologija oltarnih slika 15. stoljeća u Dalmaciji. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1990, 29, str. 142. — E. Hilje: Zadarski slikarski krug u drugoj četvrtini 15. stoljeća. Ibid., str. 34, 38, 40, 42–44, 46. — I. Prijatelj: Pokušaj identifikacije Ivana Petrova iz Milana. Ibid., str. 49–81. — Ista: Još o Ivanu Petrovu iz Milana. Ibid., 1991, 31, str. 97–113. — K. Prijatelj: Splitska katedrala. Zagreb—Split 1991, 26, 250. — I. Prijatelj: O nekim primjerima spajanja istočnih i zapadnih ikonografskih shema u djelima majstora »dalmatinske slikarske škole«. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1992, 32, str. 375, 379–380. — J. Belamarić: Nove potvrde za Dujma Vuškovića. Ibid., 1996, 36, str. 31–32, 37, 40. — E. Hilje: Gotičko slikarstvo u Zadru. Zagreb 1999. — K. Prijatelj: »Dalmatinska slikarska škola« (1350–1550). Hrvatska i Europa, 2. Zagreb 2000.
Višnja Flego (2005)
