IVIĆ, Mato (Mate, Matija), odvjetnik i političar (Cerna, 30. XI. 1830 — Zemun, 3. VIII. 1886). Nakon završetka gimnazije u Vinkovcima 1848, školuje se za časnika graničarske vojne uprave u Grazu, ali prije kraja prelazi u Beč, završava vojno pravo i 1858. stječe čin natporučnika auditora. Prva mu je služba 1858–60. u magistratu komuniteta Petrovaradina, gdje se približio srpskomu krugu oko Svetozara Miletića. God. 1860. odlazi u Zemun; zbog političkih se gledišta sukobljuje sa zapovjednikom generalom J. Filipovićem, napušta službu u magistratu i vjerojatno te godine otvara prvi odvjetnički ured u Zemunu. Nakon ustrojavanja gradskoga vijeća 1862. postaje njegovim prvim pravnim zastupnikom, a 1866. izabran je za općinskoga vijećnika. Na poč. razvojačenja imao je glavnu ulogu u postupku razdiobe vlasti i imovine između grada i fiska te je nekoliko puta bio član izaslanstava caru. Osnivač je ili suosnivač svih gospodarskih poduzeća i drugih udruga koje se osnivaju u Zemunu 1860-ih i 1870-ih, među kojima štedionice, srpske čitaonice, rafinerije petroleja, poljoprivrednoga društva, ciglane i vatrogasnoga društva. God. 1869. član je izaslanstva caru i predlagač nerealizirane izgradnje »graničarske željeznice« kojom bi se Zemun povezao s Hrvatskom. Kao pripadnik Neodvisne narodne stranke na izborima za Hrvatski sabor 1883. izabran je za zastupnika vinkovačkoga kotara i bio jedan od malobrojnih oporbenih zastupnika iz bivše Vojne krajine; neuspješno se kandidirao na ponovljenim izborima 1884. te u Bošnjacima 1885. Politički »vatreni narodnjak i patriota hrvatski« (P. Marković), bio je pristaša i zagovornik ideja J. J. Strossmayera o povezivanju Slavena i suradnje sa Srbima. U početku političkoga djelovanja izjašnjavao se kao katolički Srbin, vjerujući da za još uvijek njemačke uprave u Vojnoj krajini, s velikim udjelom neslavenskoga (njemačkoga, grčkoga i dr.) stanovništva, samo zbližavanje i kulturna suradnja dvaju naroda mogu biti uspješna hrvatska nacionalna politika. Služenje srpskim imenom za njega je bio način provođenja programa sjedinjenja Vojne krajine s civilnom Hrvatskom i ujedinjenja Trojedne Kraljevine. Zagovarao je ravnopravnost hrvatskoga i srpskoga jezika (podupire srpski u sporu oko srpskoga ili njemačkoga službenoga jezika 1868), nacionalnih obilježja i blagdana, ali se distancirao od manifestacija koje su dovodile u pitanje integritet hrvatskih zemalja, poput srpskih demonstracija u Mitrovici 1861. nakon ukidanja Srpske Vojvodine i Temišvarskoga banata i njihova priključenja Ugarskoj i Hrvatskoj, te se protivio ideji privremene zasebne Skupštine za Vojnu krajinu (Grenzlandtag). Pravnim je savjetima poticao modernizaciju Zemuna i stvaranje nove civilne uprave i društva. Iako je bio zagovornik industrijalizacije, modernih metoda u poljodjelstvu (uvođenje plodoreda, pretvaranje pašnjaka u obradive površine) i ukupne društvene preobrazbe, protivio se bezobzirnu zatiranju tradicije. Napisao je knjigu o kućnim zadrugama, zauzimao se za njihovo očuvanje, odbacivao strane utjecaje na hrvatsko običajno pravo te radio na osuvremenjivanju zakonske regulative, što je rezultiralo donošenjem novoga zadružnoga zakona 1889. U mladosti surađivao u bečkim novinama Ost und West, Die Zukunft, Der Wanderer i u praškom dnevniku Politik, a poslije u Zemunskom glasniku (1868), koji je supokrenuo, te u Novom pravniku (1871) i Mjesečniku Pravničkoga družtva u Zagrebu (1875, 1878).
DJELA: Die Haus-Kommunionen. Semlin 1874.
LIT.: Juventus caesareo regii gymnasii Vinkovczensis e moribus et progressu in literis censa. Eszekini 1842–1848. — (Nekrolozi): Mjesečnik Pravničkoga družtva u Zagrebu, 12(1886) 8, str. 400. — I. Soppron, Semliner Wochenblatt, 7(1886) br. 32–37, 39, 41, 46–48, 50–51. — P. Marković: Zemun od najstarijih vremena do danas. Zemun 1896, 129–133, 141–142. — F. Šišić: Korespondencija Rački–Strossmayer, 2. Zagreb 1929. — Ml.-: Matija Ivić, zaboravljeni hrvatski rodoljub. Hrvatski dnevnik, 1(1936) 18, str. 9. — M. Valentić: Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849–1881. Zagreb 1981. — D. Pavličević: Hrvatske kućne zadruge, 1. Zagreb 1989. — R. Horvat: Slavonija I i II (pretisak). Vinkovci 1994, 47. — V. Rukavina: Zemun i Hrvati. Zemun 1998, 28. — Isti: Hrvati stvaraoci u Zemunu. Zemun 1999, 23. — R. Horvat: Srijem. Naselja i stanovništvo. Slavonski Brod 2000, 49, 250. — I. Perić: Hrvatski državni sabor, 2. Zagreb 2000.
Suzana Leček (2005)
