JAKOBOVIĆ-MESAROŠ, Marija, pjesnikinja (Strizivojna, 24. IX. 1908 — Strizivojna, 27. II. 1983). Žensku učiteljsku školu završila 1927. u Zavodu sv. Josipa u Sarajevu. Službovala je u pučkim školama, u Suhopolju 1928, Musiću 1928–41, Đakovačkoj Breznici 1941, Čajkovcu kraj Vrpolja 1942. i od 1943. do umirovljenja 1963. u Strizivojni. Poeziju objavljivala u novinama i periodicima Naša žena (1937–38), Hrvatica (1939–40), Hrvatski ženski list (1940–43) i Hrvatska revija (1942). Dio je tih pjesama, uz pojedine nove, skupila u zbirku S osamljenog brijega (1940). Uz pjesme s motivima seoskoga krajolika i života, zbirka sadržava pjesme posvećene majci i melankoličnu refleksivnu liriku koja mjestimice prelazi u melodramatičnu tužaljku osamljene pjesnikinje. Druga, ujedno i posljednja zbirka Cvjetovi bola (1971) elegično je tugovanje za preminulim suprugom, slikarom F. A. Mesarošem. Poeziju joj obilježava emocionalna izravnost te jednostavnost i ustaljenost stila i oblika. Pisala je također novele o socijalnim prilikama na selu i odnosu seoskoga i gradskoga mentaliteta (Gospođa Mimi želi postati pjesnikinja, Ivka). Pripovijetka Smrt Mije Gorskog, označena u Hrvatici (1940, 12) kao »oveća pripovijest«, najvjerojatnije nije objavljena jer se drugdje ne spominje.
DJELA: S osamljenog brijega. Zagreb 1940. — Cvjetovi bola. Zagreb 1971.
LIT.: Marija Jakobović-Mesaroš. Hrvatica, 2(1940) 12, str. 11. — I. Mežnarić: Nekoliko novih knjiga. Hrvatska revija, 14(1941) 1, str. 45–50. — D. Detoni-Dujmić: Ljepša polovica književnosti. Zagreb 1998, 49.
Irina Ban (2005)
