JAKOVČIĆ, Pero (Petar), notar i prevoditelj (Senj, XV. st. — Zagreb, u pol. 1496). Jedan je od pokretača senjske glagoljske tiskare. Isprave je pisao glagoljicom. Potpisao se kao senjski kanonik i javni bilježnik u glagoljskoj ispravi kojom redovnici samostana sv. Marije u Brinju 3. II. 1489. daju u zakup neku zemlju (I ê pop Pero Êkovčić <iz> Sena, kanonik crikve senske, cesarsku oblastiju notar puplik, pisah to moju ruku prošen od edne strane i druge i moe zlamen’e općeno postavih.). Arhiđakonom je postao 6. V. 1495. Da je umro 1496, vidi se iz glagoljskoga pisma (isprave) koje Nikola (Mikula) Mikulanić te godine piše iz Senja opatu Nikoli (Mikuli) u Zagreb u svezi s oporukom »arhižakna senjskoga Pera, koji je umro u Zagrebu« (Đ. Šurmin). Kao prevoditelj spominje se sa S. Bedričićem 1508. u kolofonu Korizmenjaka, prijevoda zbornika korizmenih propovijedi na talijanskom jeziku, Quadragesimale (1475), franjevca konventualca Roberta Caracciola (Svršenь fratra Ruberta. Učinenь na ugoenie svećenoga veličastva krala F(e)ran’ta protomačenь z’ latinskoga êzika na hrvac’ki po popi Peri Êkov’čići i po popi Silvestri Bedričići …). Na knjizi je radilo više senjskih svećenika; tiskao ju je Grgur Senjanin, a slagali domin Urban i kanonik Tomas Katridarić (… i te knige biše komponene i koreženê dominomь Urbanomь i Tomasomь Katridarićemь kanonicihь rečene crikve senske. Štampane po mêš<t>ru Grguru Senaninu.). Budući da je J. umro 1496, pretpostavlja se da je Bedričić, u čijoj je kući knjiga tiskana (I bi štampa svršena v hiži rêč<e>noga g(ospo)d(i)na Silvestra. Miseca oktubra danь 17. V letihь Spasitela našêga 1508.), nakon njegove smrti prijevod pregledao i dotjerao (P. Kolendić). Poput još nekih starih hrvatskih pisaca, J. i Bedričić talijanski jezik nazivaju latinskim, a svoj jezik, zapravo čakavštinu senjskoga tipa, hrvatskim. Jakovčićev Korizmenjak ušao je u korpus vrela povijesnoga Rječnika JAZU (Zagreb 1880–1976) i u repertoar usmene književnosti; sačuvan je u deset primjeraka (sedam u Zagrebu, jedan u Ljubljani, jedan u Sankt Peterburgu), a Senjsko muzejsko društvo izdalo je 1981. pretisak koji su uredili Anica Nazor i B. Fučić.
LIT.: M. Sladović: Pověsti biskupijah senjske i modruške ili krbavske. Trst 1856, 265–266. — I. Kukuljević Sakcinski: Listine hrvatske, 1. Zagreb 1863, 136–137. — Đ. Šurmin: Hrvatski spomenici, 1. Zagreb 1898, 334–335, 394–395. — P. Kolendić: Karaćolov »Quadragesimale« u srpskohrvatskom prevodu. Godišnjak Skopskog filozofskog fakulteta, 1(1930) str. 169–175. — A. Nazor: Glagoljske knjige tiskane u Senju (1494–1508). Acta graphica, 7(1995) 1, str. 1–18. — B. Kuzmić: Stupnjevanje pridjeva u Senjskom korizmenjaku. Zbornik radova Drugog hrvatskog slavističkog kongresa, 1. Zagreb 2001, 237–241.
Anica Nazor (2005)
