JALŽABETIĆ, Tomo, političar (Đurđevac, 21. XII. 1852 — Đurđevac, 31. X. 1937). Pučku školu završio u Đurđevcu, a vojsku služio u Bjelovaru i Trstu. Od 1892. vodio samostalno gospodarstvo. Osnivač je i prvi predsjednik seljačke zadruge u Đurđevcu 1901. Od 1904. u skupštini je Bjelovarsko-križevačke županije. Jedan je od osnivača HPSS i član njezina GO 1905, suosnivač Hrvatske pučke seljačke tiskare 1906. i predsjednik njezina ravnateljstva 1907–12. Izabran za zastupnika novigradskoga kotara u Hrvatskom saboru 1910. i 1913, bio je član Odbora petnaestorice za razmatranje odnosa Hrvatske i Ugarske te predlagatelj izmjena šumskoga i općinskoga zakona. Do 1922. više puta obnašao dužnost potpredsjednika HP(R)SS. Zastupnik u Skupštini Kraljevine SHS 1921. i 1923. Kao jedan od glavnih pokretača gospodarskih udruga povezanih s HP(R)SS, bio je član ravnateljstava Središnje sveze (od 1918. Središnji savez) hrvatskih seljačkih zadruga 1911–25, Hrvatske seljačke zadružne banke (HSZB) 1923–25, Hrvatskoga seljačkoga gospodarskoga društva i Zadruge Hrvatski seljački dom 1921. Od te godine povremeno je u sukobu sa središnjicom stranke, a u prosincu 1924. istupio iz nje zbog neslaganja oko vođenja financija te zbog ulaska u Zelenu internacionalu. U politiku se vratio 1929. istupima protiv J. Predavca i njegova upravljanja HSZB te je s V. Lovrekovićem predvodio izaslanstvo skupine seljaka koji su prigovore protiv uprave HSZB iznijeli kralju, predsjedniku vlade i ministrima, što je režim iskoristio za diskreditaciju HSS i njezinih gospodarskih udruga. Sa skupinom bivših zastupnika HSS 1931. neuspješno pokušao pridobiti nekadašnje stranačke dužnosnike za suradnju s kraljem. God. 1932. izabran za člana Senata i pristupio Jugoslavenskoj radikalno-seljačkoj demokraciji Nikole Uzunovića (poslije Jugoslavenska nacionalna stranka). Ušao 1933. u Narodni klub zastupnika i senatora jugoslavenskoga parlamenta, koji je u veljači tražio ublaživanje nasilne politike integralnoga jugoslavenstva i njegovu zamjenu »sintetičkim jugoslavenstvom«, koje bi dalo više prostora povijesno-političkim individualnostima. — Njegovi članci i polemike o hrvatskoj politici te društvenim i gospodarskim problemima seljaštva objavljivani su u izdanjima Hrvatske novine (1906), Dom (1907, 1910; Slobodni dom, 1922–23), Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (1914), Za hrvatsku državu i hrvatski seljački narod (Zagreb 1915), Hrvatski zadrugar (1923), Republikanska sloboda (1925), Dubrovačka tribuna (1929), Novo vrijeme (1930), Politika (Beograd 1930) i Hrvatska obrana (1932). Napisao brošuru Prelaz u bolji način gospodarenja s usjevnim redom (Zagreb 1914).
LIT.: Seljačka svijest i sloga. Podravac, 12(1904) 32, str. 2. — Nješto o kandidatima hrvatske pučke seljačke stranke. Hrvatske novine, 14(1906) 17, str. 2. — S. Radić: Devet seljačkih zastupnika …. Zagreb 1912, 8–13. — Sjednica narodnih zastupnika HRSS. Hrvatski seljački dom, 1(1924) 2, str. 3. — Jalžabetić nada režima. Naši dani (Beograd), 1(1924) 8, str. 1. — Uzroci rascepa. Ibid., 12, str. 1. — S. Radić: Koji zastupnici HRSS ne kandidiraju i zašto? Slobodni dom, 19(1925) 1, str. 4–5. — J. Predavec: Tko je upropastio novac seljačkih dioničara u Hrv. Seljačkoj Zadružnoj Banci? Dom, 23(1929) 52, str. 3. — (Nekrolog). Jugoslavenske novine, 2(1937) 57, str. 5. — B. Krizman: Korespondencija Stjepana Radića, 1–2. Zagreb 1972–1973. — R. Horvat: Hrvatska na mučilištu. Zagreb 1992, 203, 496 (pretisak izd. iz 1942). — M. Kolar-Dimitrijević: Gospodarstvo kao sredstvo političke prisile: u povodu šezdesete godišnjice ubojstva Josipa Predavca. Časopis za suvremenu povijest, 25(1993) 2/3, str. 206–207, 209, 216. — Ista: Trnovit životni put đurđevačkog političara Tome Jalžabetića. Đurđevečki zbornik, 1(1996) str. 249–251. — H. Matković: Povijest Hrvatske seljačke stranke. Zagreb 1999. — M. Kolar-Dimitrijević: Hrvatska pučka seljačka tiskara – tiskara braće Radić od 1906. do 1914. godine. Hereditas rerum Croaticarum ad honorem Mirko Valentić. Zagreb 2003, 245, 247, 249–250.
Suzana Leček (2005)
