JANEČEK, Mirjana Dragana, udana Stropnik, plesačica i plesna pedagoginja (Zagreb, 5. IV. 1902 — Samobor, 13. V. 1977). Kći Dragutina, sokolskoga djelatnika. U Zagrebu 1911–12. učila violinu u školi HGZ i do 1914. pohađala gimnaziju. U Pragu 1915–19. učila ritmiku i umjetnički ples prema smjeru Isadore Duncan na Prvnji pražská škola Machanove-Rabasove, gdje je zatim bila asistentica. God. 1919–21. pohađala privatnu nastavu plesa prema metodi É. Jaques-Dalcrozea, potom se u K. Demazzinija upoznala s orijentalnom plesnom umjetnosti. Nakon 1930. više je puta u Jáchymovu pohađala ljetne i zimske tečajeve zdravstvene gimnastike u H. Medaua, ortopedske gimnastike te privatnu nastavu u Elisabeth Duncan. Kao plesačica počela je nastupati za studija u Pragu. U Zagrebu se prvi put predstavila 1922, a zapaženije nastupe imala je 1926. u Ljubljani, Mariboru, Zagrebu i Beogradu. Nadahnuta plesnim izrazom I. Duncan, tražila je svoj vlastiti u smjeru »dramatsko-meloplastične umjetnosti«. Plesnu je karijeru postupno zanemarila posvetivši se pedagoškomu radu u Pragu, gdje je isprva privatno poučavala ritmiku i ples, a 1929–30. vodila vlastitu plesnu školu. U Zagrebu je 1930–46. u svojoj Školi tjelesne kulture (poslije mijenjala nazive) poučavala ritmiku, zdravstvenu i ortopedsku gimnastiku te umjetnički ples. U njoj je 1934–36. djelovala i Glumačka škola pod vodstvom H. Nučića, o čem je pisala u Komediji (1934, 35). Kako je obogaćivala modernu građansku izobrazbu mladeži, škola je stekla popularnost. Zasnivala se na ideji spajanja duhovne i tjelesne kulture, razvijanju individualnih sposobnosti učenika i traženju njegova vlastitoga odnosa prema umjetnosti. Temelj nastave plesa bila je spontanost, intuicija i prirodna sloboda pokreta, prema uzoru na I. Duncan. Priređivane su ritmičko-plesne priredbe u kojima se ples prožimao s glazbenim točkama i recitacijama. Na priredbi 1943, uz sudjelovanje Marije Crnobori, Maje Strozzi-Pečić, B. Papandopula, S. Šuleka, predstavila je vlastiti plesni smjer »žive plastike«. Istodobno je vodila tečajeve ritmičke gimnastike u vrtićima i školama u Zagrebu i Samoboru, a 1940. radila je i u zagrebačkom Zavodu za defektnu djecu. Njezina je djelatnost prekinuta osudom na političkom procesu 1947. Od 1952. u Zagrebu i Samoboru honorarno poučava zdravstvenu gimnastiku i ritmiku u dječjim domovima, vrtićima i školama te nastavlja rad s djecom oštećena sluha i sa smetnjama u razvoju. Pridonijela je upoznavanju i otvaranju naše okoline suvremenim plesnim izrazima. Bila je jedna od začetnica profesionalnoga pristupa ritmičko-zdravstvenoj gimnastici, posebice u radu s autističnom, slijepom i gluhonijemom djecom.
LIT.: J. Ž.: Povodom koncertne matineje plesova Mirjane D. Janečkove. Obzor, 63(1922) 176, str. 2. — K. Krenedić (Kd.): Dramatsko-meloplastičko veče Mirjane Dragane Janečkove. Riječ, 4(1923) 123, str. 4. — F. Govekar (Fr. G.): Plesni večer Mirjane Drag. Janečkove. Jutro (Ljubljana), 7(1926) 218, str. 3. — L. Šafranek Kavić: Dramatsko meloplastičko veče M. D. Janeček u Tuškancu. Obzor, 67(1926) 267, str. 2. — Lj. Tomašić: Škola tjelesne kulture. Samoborski list, 28(1931) 8, str. 1–2. — B. Papandopulo (B. P.): Tjelesna kultura kao umjetnost. Novosti, 27(1933) 102, str. 8. — Škola kao pokret: Za harmoniju tjelesne i duševne kulture. Jutarnji list, 22(1933) 7610, str. 9. — M. Lovinac: Matineja škole Janeček. Ibid., 24(1935) 8385, str. 18. — B. Gršković (b.g.): Ivana Cankara »Lijepa Vida«. Javna produkcija glumačke škole M. D. Janeček. Obzor, 76(1936) 105, str. 2. — I. Šiprak (ši.): 15-godišnjica umjetničkog rada gđe Orlić-Janečekove. Novosti, 30(1936) 352, str. 11. — Ž. Harambašić (ha.): Meloplastična i ritmičko-gimnastička večer škole Mirjane Janeček u kazalištu. Jutarnji list, 28(1939) 9838, str. 12. — M. Katić: Komorno veče žive plastike. Nova Hrvatska, 3(1943) 124, str. 7. — V. Ciprin (C.): Komorno veče studija Mirjane Janeček. Hrvatski narod, 6(1944) 1170, str. 2. — M. G. Hanžeković: (Predgovor prevoditelja). U: I. Duncan, Moje uspomene. Zagreb 1944, 16–17, sl. 31–32. — Pred Okružnim sudom u Zagrebu otpočelo je suđenje rukovodiocima profašističke organizacije »Svjedoci Jehove«. Narodni list, 3(1947) 4. II, str. 5. — R. Novosel: Pionirski rad »tete Ritmike«. Samoborski list, 6(1996) 121, str. 2; 122, str. 2. — M. Pintar: Naša Isadora Duncan. Cantus, 2003, 120, str. 75–79.
Marijana Pintar (2005)
