JANOVIĆ, Špiro, ftizeolog (Rijeka, 19. III. 1902 — Split, 5. XII. 1986). U Zagrebu završio 1920. klasičnu gimnaziju i 1926. studij medicine. Specijaliziravši 1928–30. ftizeologiju na Odjelu za tuberkulozu zagrebačke Bolnice milosrdnih sestara i u Državnom lječilištu za plućne bolesti u Novom Marofu, radio do kraja 1940. u Antituberkuloznom dispanzeru (od 1934. u sklopu Instituta za tuberkulozu) u Zagrebu, a od 1941. ftizeolog je Okružnoga ureda za osiguranje radnika u Splitu. U jesen 1943. odlazi u partizane i djeluje u vojnim bolnicama na Braču i Visu te u savezničkim bolnicama u Bariju, Tarantu i na Malti. Nakon završetka rata kraće je vrijeme referent za tuberkulozu u Ministarstvu narodnog zdravlja Hrvatske, a potom upravitelj odjelâ za plućne bolesti u vojnim bolnicama u Zagrebu 1945–46. i Sarajevu 1947. Nakon demobilizacije u činu majora, osnivač je i predstojnik Klinike za tuberkulozu i plućne bolesti u Sarajevu te od 1949. nastavnik sarajevskoga Medicinskoga fakulteta, na kojem je 1954. izabran za izvanrednoga i 1957. za redovitoga profesora. Umirovljen 1966. Baveći se problemima ftizeologije uveo u dijagnostiku metodu kulture bacila tuberkuloze, zagovarao besežiranje, a bio sumnjičav prema liječenju tuberkuloze svježim visinskim zrakom u sanatorijima. Posebice se bavio primjenom pneumotoraksa u liječenju plućne tuberkuloze, klasifikacijom tuberkuloze dišnih organa, ocjenjivanjem radne sposobnosti tuberkuloznih bolesnika te zdravstvenim prosvjećivanjem. Radove je objavljivao u časopisima Liječnički vjesnik (1933, 1936–40), Sestrinska riječ (1933, 1936), Medicus (1937), Zaštita zdravlja (1946), Medicinski arhiv (1948, 1950, 1953), Tuberkuloza (1949), Vojnosanitetski pregled (Beograd 1949), Medicinski glasnik (Beograd 1953–54, 1962), Liječničke novine (1978).
DJELA: O sušici. Zagreb 1934. — Tuberkuloza pluća. Sarajevo 1959, 1967². — Jugoslavenski partizani na Malti (suautori M. Kukoč i D. Letis). Split 1979.
LIT.: I. Vučak: Prof. dr. Špiro Janović i njegovo mjesto u borbi protiv tuberkuloze. Medicina, 37(2001) 3/4, str. 71–78.
Vladimir Dugački (2005)
