JARAK, Vjeko Božo, teolog i donator (Opličići kraj Stoca, 15. XI. 1931). U Franjevački red stupio 1949, završio Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom 1951, studirao filozofiju i teologiju 1951–56. u Sarajevu te 1956–57. u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, gdje je diplomirao. Na Teološkom fakultetu u Ljubljani doktorirao 1959. tezom Uloga ekonomsko-društvenih uvjeta u nastanku kršćanstva. Nakon ređenja za svećenika 1955. službovao kao kapelan u Dubravama 1955–56. i u Plehanu 1956–57. Bio je profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 1960–86. Potkraj 1986. inkardiniran je u Mostarsko-duvanjsku i Trebinjsko-mrkansku biskupiju. Do 1992. predavao na Institutu za teološku kulturu laika u Mostaru i na srodnoj ustanovi u Dubrovniku 1992–95. Umirovljen je 1996. Bio je tajnik franjevačke Provincije Bosne Srebrene 1961–67. i definitor 1973–76. Proučavajući rano kršćanstvo, traga za njegovim izvornim sadržajem, a u spisima predstavlja kršćanstvo u svoj jednostavnosti i čistoći, ističući njegovu općeljudsku značajku. Surađivao u časopisima, listovima i kalendarima Dobri Pastir (1955–56, 1962, 1964, 1966), Dobri Pastir (kalendar, 1967), Vjesnik Đakovačke biskupije (1967), Bosna Srebrena (1974, 1977–78), Jukić (1976–77, 1979, 1982–84), Marulić (1985, 1987, 2001), Crkva na kamenu (1987–2000), Oko (1990), Vrhbosna (1990), Napredak (kalendar, 1992), Bosna Franciscana (1995–97), Hrvatsko slovo (1996–98), u monografijama Podmilačje (1969, 1990²) i Plehan (1987) te u zborniku Collectanea Croatico-Hieronymiana de Urbe (Rim 1989). Napisao je opsežne povijesno-teološke komentare uz izdanja Ivanova, Lukina i Markova evanđelja te Apokalipse u prijevodima T. Ladana (1980, 1985, 1990, 1992). Više većih radova ostalo mu je u rukopisu, iako su umnoživani pro manuscripto za privatnu uporabu franjevaca Bosne Srebrene. Zaslužan je za prodor modernih likovnih strujanja u sakralne prostore na području BiH. Donacijama likovnih djela pridonio utemeljenju galerija u samostanima u Plehanu, Sarajevu (Bistrik), Mostaru (provincijalat, ordinarijat). Darivao i svjetovnim ustanovama u Stocu, Neumu, Bugojnu i Varaždinu.
DJELA: Čovjek poslan od Boga. Ivan Krstitelj (suautor S. M. Džaja). Podmilačje 1969. — Rano kršćanstvo. (Plehan 1986). — Vjera: svjetlo ili tama. Kateheze za mlade. Mostar 1987. — Kristov svjedok i prijatelj svijeta Dietrich Bonhoeffer. Plehan 1989. — Stazama kršćanskog uspona. Plehan 1993, Zagreb 2000². — Isus Krist jučer i danas. Plehan 1996. — Mirko Rački u susretu s umjetnošću i prijateljima. Zagreb 1997. — Smionost Božje nježnosti. Isusove prispodobe. Zagreb 1997. — Dostojevski u ozračju Kristova čovjekoljublja. Zagreb 1999. — Stazama sazrijevanja. Zagreb 2000. — Biblijski proroci. Mostar 2001, Plehan 2002² (dopunjeno i izmijenjeno). — Kršćanska zajednica u procjepu nemoći i moći. Nagovori za nedjelje u godini »A«. Sarajevo 2002. — Na bespuću stradanja. Nagovori za nedjelje u godini »B«. Sarajevo—Zagreb 2003. — Djela apostolska (pripremljeno za tisak).
LIT.: A. S. Kovačić: Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Sarajevo 1991, 160–163. — M. Babić: Kristologija Vjeke Bože Jaraka. Bosna Franciscana, 9(2001) 15, str. 99–117. — M. Karamatić: Svjedok vjere i promicatelj umjetnosti (s iscrpnim popisom lit.). Ibid., str. 71–98. — I. Šarčević: Simul fidelis et infidelis. Uz nagovore Vjeke Bože Jaraka. Ibid., 10(2002) 16, str. 25–38.
Andrija Zirdum i Pejo Ćošković (2005)
