JELAČIĆ, Ivan (Janko), podmaršal (Kurilovec kraj Velike Gorice, 1742 — Zagreb, 29. IV. 1813). U vojnu službu stupio 1762. kao kadet 7. dragunske pukovnije K. Batthyánya, u kojoj je 1763. promaknut u potporučnika. God. 1767. postao je natporučnik u 2. banskoj graničarskoj pješačkoj pukovniji, 1769. satnik u 1. banskoj graničarskoj pješačkoj pukovniji, 1772. potpukovnik u Banskoj graničarskoj husarskoj pukovniji, a 1783. pukovnik i zapovjednik 2. banske graničarske pješačke pukovnije. U protuturskim ratovima istaknuo se 1788. u borbama kraj Dubice te, nakon promaknuća u čin generala, oko Krzaka i Prozora. U srpnju 1790. došao je do Prijedora i 12. kolovoza razbio jake turske snage kraj Knešpolja. Kao general postao je pukovnikom vlasnikom 53. ugarske linijske pješačke pukovnije, a 1797–1809. bio je podkapetan Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te je 1797. stajao na čelu općega hrvatsko-slavonskoga ustanka (insurrectio Croatico–Slavonica). God. 1801. postao je podmaršalom i zapovjednikom divizije u Zagrebu. Po njem je nazvan današnji zagrebački predio Jankomir, što ga je od brata naslijedio 1789 (tada posjed zvan Posavije).
LIT.: I. Tomičić: Rod Jelačića. Obzor, 42(1901) 166, str. 2–3. — Isti: Za kralja i dom. Slike, životopisi i crtice 230 hrvatskih generala. Bjelovar 1908, 12. — V. Klaić: Grof Gjuro Jelačić. Posljednji podkapetan Hrvatske (1861.). Hrvat, 7(1923) 27. XI, str. 6. — Soldaten mit Leib und Seele. Kroatische Heerführer – Träger des Militär–Maria–Theresiaordens. Deutsche Zeitung in Kroatien, 2(1942) 60, str. 5. — Z. Herkov: O rukopisu »Notitiae de praecipuis officiis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae«. Rad JAZU, 1984, 405, str. 159–160.
Vladimir Brnardić (2005)
