JOSIPOVIĆ, Imbro

JOSIPOVIĆ, Imbro (Josipovich, Joszipovich; Mirko, Emerik, Imre), političar (Kurilovec kraj Velike Gorice, 1. IX. 1834 — Beč, 30. V. 1910). Gimnaziju polazio u Varaždinu. Od mladosti se zauzimao za savez s Mađarima, a 1871. izdavao je nestranački list za promicanje hrvatsko-ugarske unije Agramer Lloyd. Više je puta kao član Narodne stranke izabran za varaždinskoga zastupnika u Hrvatskom saboru, prvi put 1881, kada je izabran i za izaslanika u zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru. Kao predsjednik kluba hrvatskih izaslanika u njem, za pregovora s Mađarima oko nagodbenih odredaba postignuo je stanovite uspjehe u obrani hrvatske autonomije. Zauzimao se za izgradnju željezničke pruge Čakovec—Varaždin—Zabok—Zaprešić te 1884. uspio uvjeriti parlamentarni odbor za komunikacije da odobri zakon o gradnji zagorske željeznice. Radi financiranja pruge obratio se austrijskoj Länderbank, a s Upravom državnih željeznica pregovarao je o uvjetima njezina funkcioniranja. Izgubio je na saborskim izborima 1884. i ponovljenima 1885, a ponovo je izabran 1887, 1892, 1897, 1901. i 1906. Kao ministar za Hrvatsku i Slavoniju bio je 1889–98. član ugarske vlade; odstupio jer je držao da se njegov rad opstruira, čime se poslužila ugarska oporba, tvrdeći da je J. uzor ustavnoga državnika koji se suprotstavio izvanzakonskomu stanju. Sudjelujući u radu kraljevinskih izaslanstava, zauzimao se za veću financijsku samostalnost Hrvatske, primjerice kada se suprotstavio mogućnosti da zajednički sabor donese zakon o otkupu regalnih prava točenja, što je bilo protivno Nagodbi. Istupivši iz izaslanstva 1903, ubrzao je postupak obnove financijske nagodbe 1904. Unatoč mađarofilskoj orijentaciji, protivio se Riječkoj rezoluciji 1905, jer je držao da samo tradicionalna, mađaronska skupina političara, a ne Hrvatsko-srpska koalicija, može pregovarati s Mađarima. Ocijenivši da je Narodna stranka doživjela slom i da se treba raspustiti, odrekao se mandata 1906. i povukao iz politike. Osudio je željezničku pragmatiku 1907, ali je održavao dobre veze s predsjednikom ugarske vlade F. Kossuthom. — U Varaždinu, gdje je 1885. bio proglašen začasnim građaninom, podupirao je gospodarske i gradske akcije. Zbog financijskih razloga prodao je 1896. imanje Jakovljevo kraj Zlatara. Njegova pisma, članci, govori i izjave objavljivani su u periodicima Agramer Lloyd (1871), Gospodarski list (1881), Agramer Zeitung (1887) i Agramer Tagblatt (1896). Dio njegove ostavštine čuva se u DA u Zagrebu, a portret, rad J. Bužana iz 1897, u Gradskom muzeju u Varaždinu.