JURIĆ, Josip, teolog i publicist (Koraće kraj Bosanskoga Broda, 25. III. 1894 — Zagreb, 7. III. 1964). Gimnaziju završio u Travniku 1916, u Družbu Isusovu stupio 1911, studirao filozofiju u Innsbrucku 1916–18. i teologiju u kolegiju Saint Asaph u Walesu 1924–28. Za svećenika je zaređen 1926. U Orijentalnom institutu u Rimu studirao teologiju istočnoga kršćanstva 1931–32. i doktorirao 1934. tezom Collegium Illyricum lauretanum. Na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji predavao teologiju Istočne crkve, fundamentalnu teologiju, katehetiku, liturgiku i pedagogiju 1929–30. i 1932–44, bio njezin rektor 1934–37, zatim prefekt i profesor u Travniku te profesor u Đakovu do 1947. i Zagrebu 1951–63. Priredio je djelo C. C. Martindalea Christ’s Cadets pod naslovom Sv. Stanko Kostka i Sv. Alojzije Gonzaga (Zagreb 1926). U časopisu Croatia sacra objelodanjen je (1934) te posmrtno u časopisu Vrela i prinosi (1982–83) dio opsežne građe koju je skupio u Rimu o povijesti Hrvatskoga kolegija u Loretu. Surađivao u prevođenju djela sv. Tome Akvinskoga.
LIT.: T. Klarić: »Croatia sacra« – bibliografija. Croatica Christiana periodica, 3(1979) 4, str. 156. — F. E. Hoško (F. E. H.): Vrela i prinosi. Zbornik za povijest isusovačkog reda u hrvatskim krajevima. Ibid., 8(1984) 14, str. 170–171. — Vrhbosanska katolička bogoslovija 1890–1990. Sarajevo—Bol 1993, 100, 204–205, 234, 243, 249, 405. — Lj. Maračić: Hrvatski redovnici i redovnice doktori i magistri u Rimu (od 1900. do 2001. godine). U: Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima (1901–2001). Rim 2001, 1002.
Joško Barić (2005)
