JURIĆ, Vinko (Dalma), arhitekt (Split, 19. IX. 1921). Gimnaziju završio u Splitu 1941. U Firenci studirao arhitekturu 1941–43, kada se priključio partizanskomu pokretu u Hrvatskoj. Studij nastavio 1946. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu i diplomirao 1949. Od 1950. u Sarajevu je projektant u Zemaljskom zavodu za projektiranje, od 1960. glavni inženjer u projektnom poduzeću »Arhitekt«, od 1974. do umirovljenja 1981. vodi projektni biro »Plan« u sklopu poduzeća Investprojekt. Projektirao stambene zgrade bliske stilu J. Neidhardta u Konjicu (1953. s A. Čičin Šainom i M. Peterčićem), hotele »Bosna« u Doboju i »Jahorina« na Jahorini, ortopedsku kliniku na Koševu u Sarajevu te više školskih zgrada. Bavio se i urbanizmom, posebice radio na športskoj i turističkoj valorizaciji planinskih područja oko Sarajeva (športsko-rekreacijski centri na Jahorini, 1972; Treskavici, 1975; Vranici, 1979; Kupresu, 1980). Sudjelovao u natječajima za Izložbeni paviljon u Milanu (I. nagrada), Filozofski fakultet (I. plasman) i Koncertnu dvoranu u Sarajevu (II. nagrada, suautor) te za urbanističko rješenje Vinkovaca i rješenje prometnoga čvora Ljubljane. Od 1980. intenzivnije se bavi slikarstvom. Pejzaže u ulju i gvašu na temu bosanskih i hercegovačkih planina izlagao u Sarajevu (1990, 1992, 1995, 2001).
LIT.: I. Štraus: Nova bosanskohercegovačka arhitektura 1945–1975. Sarajevo 1977. — Isti: Savremena arhitektura Bosne i Hecegovine, 1918–1984. godine. U: Arhitektura XX vijeka. Beograd—Zagreb—Mostar 1986, 61, 63, 83, 148. — Ta. P.: Arhitekta ispisuje lirske poeme. Oslobođenje, 52(1995) 25. II, str. 7.
Darja Tomić (2005)
