JURIĆ-BOGATIĆ, Lucija (Juric, Lucille), dobrotvorka (Kruševo kraj Obrovca, 25. XI. 1898 —Akron, Ohio, 30. XI. 1985). Iselila se 1923. u Cleveland, gdje je radila u tvornici, a od 1936. u Akronu vodila vlastitu restauraciju. Od dolaska u SAD uključena u radnički pokret, novčano ga pomagala i sudjelovala u sindikalnim prosvjedima, a podupirala je i djelatnost hrvatskih iseljenika. Potkraj 1960-ih i u 1970-ima darovala znatne novčane priloge za izgradnju zdravstvenoga doma i osnovne škole te uređenje župne crkve u Kruševu, za utemeljenje Fonda za stipendiranje učenika i studenata Lucije Jurić-Bogatić u Zadru, za opremanje znanstvene knjižnice u Studentskom kulturnom centru u Beogradu te za nabavu dijagnostičkih aparata za zagrebački Klinički bolnički centar Rebro. U Kruševu joj je 1968. postavljeno poprsje, rad M. Grgasa, a u SAD je 1980. o njoj snimljen dokumentarni film I sve mislim – sad sam u Americi bog i svetac, kad ono… autora Srđana Bodića.
LIT.: M. Greblo (M. G.): Ljubim svoju zemlju od jednog do drugog kraja. Matica, 27(1977) 11, str. 32. — Ista: Priznanje Luciji Jurić-Bogatić. Ibid., 28(1978) 10, str. 31. — B. Marinković: Dobrotvorka Bukovice. Svijet, 1978, 15, str. 6. — N. Gol (N. G.): Film o teti Luci. Matica, 30(1980) 6, str. 21. — R. Knežević: Teta Lucini »diplomci«. Ibid., 35(1985) 6, str. 43. — (Nekrolozi): S. P., Narodni list, 35(124)(1985) 14. XII, str. 10. — N. Korbutovski, Politika (Beograd), 82(1985) 29. XII, str. 10.
Marijana Pintar (2005)
