JUST, Vilim (Wilhelm), skladatelj i zborovođa (Frankfurt na Odri, 19. XII. 1826 — Požega, 6. VI. 1883). U Beču 1842. maturirao, a 1849. diplomirao u Politehničkom institutu. Bio je mjernički pristav u Osijeku 1851–53, županijski mjernik u Požegi 1854–63, u Rijeci 1863–71, potom do kraja života ponovo u Požegi. Glazbenu izobrazbu stekao u Beču, vjerojatno u roditeljskoj kući (otac August, koncertni violinist, stric Karlo, pjevač u bečkoj Dvorskoj operi) i privatnom poukom. Istaknuo se kao organizator koncertnoga života i zborovođa u Požegi te priređivanjem glazbenih priredba u dvorcu J. Jankovića Daruvarskoga u Stražemanu. S tamošnjim je intelektualcima 1859. utemeljio Požeganer Liedertafel (od 1860. Požeško pjevačko društvo), kojemu je bio zborovođa do 1863. God. 1871. obnovio je rad toga društva, 1873. osnovao gradski orkestar, a bio je i jedan od pokretača HPD »Vijenac«, kojemu je od osnutka 1882. potpredsjednik i glavni zborovođa. Skladao je pretežno za raspoložive izvođačke sastave. Iako popis djela koji je sastavio seže do op. 40, nominalno danas sadržava 43 naslova. U zbirci Bisernica. Sbirka popievaka za četiri mužka grla (Zagreb 1874) tiskane su mu skladbe Ruža spava, op. 1, Hrvatski barjak, op. 31 i Slavenska pjesma, op. 33. Većina ostalih skladba sačuvana je u rukopisu u knjižnici HGZ, arhivu HPD »Kolo« i Kuhačevoj zbirci u HDA u Zagrebu te u zbirci muzikalija HPD »Vijenac« u DA u Slavonskom Brodu, Odjel u Požegi. Skladao je solo-popijevke (Sjećaj se mene, op. 3, Njoj kad ode, op. 4, Ribarka, op. 8, Zvona su zazvonila, op. 11, Kaludjer, op. 21, Sirota, op. 25, Jutro, op. 29, Ruža, op. 30, Arabska začinka), muške zborove a cappella (Stan piesnikov, op. 2, Prosto zrakom ptica leti, op. 5, Ljubimo te naša diko, op. 6, Dušman ljuti k nam dolazi, op. 7, Pčela, op. 13, Lahko noć, op. 15), muške zborove uz pratnju tamburica (Tamburica sitnim glasom, op. 26) ili uz pratnju glasovira (Proletje domorodno, op. 17, Zdravica domorodna/Kraljević je Marko, op. 25), skladbe za glasovir, a Molitva graničarah, op. 16 za muški zbor i instrumentalni sastav i Proletje domorodno, op. 17 za mješoviti zbor i orkestar sačuvane su u instrumentaciji W. Müllera. Justove skladbe odlikuje melodijska, ritmička i harmonijska jednostavnost te pretežno domoljubna tematika tekstova, a ponekad su inspirirane hrvatskim pučkim popijevkama. Za njegova života bile su često izvođene, uklopljene u standardni koncertni repertoar mnogih pjevačkih društava.
LIT.: (Nekrolozi): Obzor, 13(1883) 11. VI, str. 3. — F. K. Kuhač, Vienac, 15(1883) 26, str. 426–427; 27, str. 442–443. — B. Širola: Pregled povijesti hrvatske muzike. Zagreb 1922. — J. Kempf: Hrvatski glasbotvorac Vilim Just. Sv. Cecilija, 21(1927) 3, str. 133–136. — B. Kempf: Hrvatsko pjevačko društvo »Vijenac« – Požega 1882–1992. Jastrebarsko 1992, 5–17. — F. Potrebica: Tri stoljeća požeške gimnazije. Jastrebarsko 1994. — S. Miklaušić-Ćeran: Recepcija skladbi Vilima Justa u Zagrebu u drugoj polovici XIX. stoljeća. U: Glazbeni život Požege. Požega 2000, 57–70.
Snježana Miklaušić-Ćeran (2005)
