JUZBAŠIĆ, Živko, političar (Jošavica kraj Petrinje, 18. V. 1924). Gimnaziju završio 1940. u Petrinji, gdje je polazio i učiteljsku školu. Član SKOJ od 1940. te KPJ od 1941, koje je godine prešao na partizansko područje. Za rata bio je zamjenik komesarâ 3. bataljona 7. banijske brigade i Oficirske škole GŠ NOVH, poslije, među ostalim, u Rijeci generalni direktor vojnoga građevinskoga poduzeća »Primorje« (1950–54) i u Kopru komesar Odreda JNA na području Slobodnoga teritorija Trsta. Završio Vojnu akademiju u Beogradu (1956) te potom načelnik Atomsko-biološko-kemijske obrane Komande 5. armije do 1961, kada je umirovljen u činu pukovnika. Bio je pomoćnik direktora Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske 1962–63, predsjednik Skupštine općine Petrinja 1963–67, zastupnik u Saveznoj skupštini SFRJ 1963–65. i u Saboru SRH 1965–69. te generalni direktor Mesne industrije »Gavrilović« od 1967. do 1973, kada je zbog svojega vođenja poduzeća (napose kooperacije s malim stočarima), a i zbog kritike devizne, porezne i poljoprivredne politike u promijenjenim političkim prilikama bio prisiljen na ostavku i umirovljen. Od srpnja 1991. do kolovoza 1992. bio je u vladi F. Gregurića nestranački ministar bez lisnice za odnos prema srpskoj nacionalnoj manjini. Na tom položaju i u više povjerenstava i odbora osuđuje velikosrpsku politiku (Slobodna Dalmacija, 1991, 14 728), pregovara o primirju i razmjeni zarobljenika te u sklopu ekspertne skupine u Hagu promiče nepromjenjivost granica i cjelovitost RH. Istodobno upozorava na položaj partizanskih veterana i traži sređivanje stanarskih prava na nekretninama bivše JNA. Kao predstavnik srpske nacionalne manjine izabran je na listi SDP u Zastupnički dom Hrvatskoga sabora (1992–95), gdje postaje članom Komisije za istraživanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Nju napušta 1993. nezadovoljan – prema njegovu sudu – revizionističkim odnosom prema partizanskom pokretu (Novi list, 1993, 256), ustrajući na antifašizmu kao osnovi za suživot i demokratizaciju (Panorama, 1995, 54). Bio je među prvim članovima Hrvatskoga helsinškoga odbora i 1994. jedan od osnivača Akcije socijaldemokrata Hrvatske. Pričuvni je general bojnik HV. Sjećanjima se javio u zbornicima Svjetlo Banije (Zagreb 1972) i Tripalo (Zagreb 1996), a svoja je stajališta iznio i na okruglim stolovima Srbi-Hrvati (Erasmus, 1994, 5) i Srbi u Hrvatskoj – jučer, danas, sutra (istoimeni zbornik, Zagreb 1998) te u novinama, napose o usporednom zapovjednom lancu (Jutarnji list, 2001, 979; Novi list, 2001, 17 040; Republika, 2001, 35).
LIT.: Portret stvaraoca. Gavrilović – list Mesne industrije Petrinja, 3(1967) rujan, str. 2. — Sisak i Banija u revolucionarnom radničkom pokretu i ustanku 1941. Sisak 1974. — Z. Tomac: Iza zatvorenih vrata, 1. Tako se stvarala hrvatska država. Zagreb 1992, 81, 159. — I. Golec: Povijest grada Petrinje (1240–1592–1992). Zagreb 1993. — F. Gregurić: Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske 1991.–1992. Zagreb 1998. — B. Milinković: O Srbima u Hrvatskoj: selektivna bibliografija 1984.–1999. godine. Zagreb 2001. — J. Šmidt: Zločesti mikrofon. Zagreb 2001.
Danijel Vojak (2005)
