KAJFEŠ, Davor (Davorin), pijanist i skladatelj (Zagreb, 6. X. 1934). U Zagrebu 1954. završio gimnaziju i 1964. diplomirao na teorijskom odjelu Muzičke akademije. Za studija se počeo baviti jazzom te kao pijanist svirao u triju s Petrom Spasovom i u kvartetu Borisa Frančiškovića. U razdoblju 1958–67. bio pijanist i aranžer u Plesnom orkestru RTV Zagreb (danas Big Band HRT), usporedno član i umjetnički voditelj Zagreb jazz kvarteta 1959–65, te svirao u ansamblu S. Asmussena (København, Malmö) 1971–72. i orkestru S. Selaka. Od 1967. do umirovljenja 2000. u Stockholmu je glazbeni pedagog, skladatelj i korepetitor u Institutu za koreografiju (danas Visoka škola plesa pri Sveučilištu). Jedan je od naših najboljih jazz pijanista; ističe se vrsnom tehnikom i suptilnim stilom te nadasve umijećem improvizacije, koje je usavršio dugogodišnjim muziciranjem za suvremeni ples i sviranjem u stilu jam sessiona na satima jazz baleta u Stockholmu. Sudjelovao je na mnogim međunarodnim i domaćim festivalima sa Zagrebačkim jazz kvartetom (Bled, Comblain la Tour, Bologna, Ljubljana, Oostende) i samostalno (Monterey Jazz Festival, Dani hrvatske glazbe, Hrvatski jazz sabor, Springtime Jazz Fever) te nastupao i snimao sa svjetskim jazz glazbenicima (A. Farmer. B. Clayton, B. J. Turner, J. Lewis, Helen Humes, T-Bone Walker, A. Mangelsdorff, Alice Babs, članovi All Star Orchestra Quincyja Jonesa i dr.). Od LP ploča koje je snimio sa Zagreb jazz kvartetom ističu se Zagrebački džez kvartet i The Best of Zagreb Jazz Quartet (RTV Beograd, 1960, 1969), Animal Dance (Atlantic, 1964), Meeting in the Studio (Victor, 1960), Alice Babs Simple Isn’t Easy (Bluebell, 1978), The Zagreb Jazz Quartet (Jugoton, 1984), Zagrebački jazz kvartet. 40 godina (Croatia Records, 2000) te CD Zagreb 900. Jazz galla (Jazzette Records, 1995; nagrade »Porin« 1996. za najbolji jazz album i najbolju jazz izvedbu). Često nastupa u duu: na početku karijere s K. Remetom, potom s B. Petrovićem, s kojim je snimio LP Follow Me2 (Jugoton, 1982), od 1998. sa švedskim skladateljem i čelistom P. Schubackom, s kojim je snimio CD Impositioner (Nosag, 2000), kombinaciju slobodne improvizacije i trenutačnoga skladanja, te od 1999. sa sinom Goranom, jazz trubačem s kojim svira na njegovim autorskim kompaktnim diskovima Home (KAZA EMI, 2000) i Spinhead (Amigo, 2004). Nevelik mu se skladateljski opus odlikuje prepoznatljivim osobnim stilom. Nastanak skladba pretežno je vezan uz koji sastav, nastup, događaj ili su komu posvećene, poput skladbe Hommage to John; ističu se Collision (prva nagrada na međunarodnom natječaju za jazz skladbu u Monte Carlu 1979), Blues za dva basa, San, Message from ID, skladbe koje je napisao za Plesni orkestar RTV Zagreb (Kratki dijalog, How Many Times Have I to Tell You, Silverside) te za Zagrebački jazz kvartet (Mrtve magle, Davor’s Blues, Digresije, Ornamenti, Poruka iz podsvijesti, Bled, Eftertanke). Često se služio glazbenim folklornim elementima naših krajeva, crpeći iz njih, po uzoru na B. Bartóka, nadahnuće i gradeći osobnu koncepciju minimalizma. U Švedskoj je u plesnoj umjetnosti našao novo nadahnuće. Radeći s poznatim pedagozima i koreografima, skladao je za potrebe nastave i izvedba modernoga plesa u školi te glazbu za balet Dragon Power (Zmajeva moć), koji je baletni ansambl Cramér Baletten iz Stockholma izveo na Muzičkom biennalu Zagreb 1981. Uz moderni ples vezane su i njegove skladbe Baletna skica te glazba za TV balete Balans, Koreograf improvizira. Do 1967. skladao je i za crtane i kratke filmove Zagreb-filma. Autor je mnogih aranžmana za različite sastave.
LIT.: (Intervjui): D. Hrvoj, Vijenac, 7(1999) 150, str. 32–33. — I. Župan, WAM, 3(2001) 10, str. 75–77. — D. Hrvoj, Cantus, 2002, 114, str. 12–13. — I. Župan: Osebujna posveta Johnu Lewisu. Ibid., str. 11. — D. Hrvoj: Vrhunski jazz snažnog emotivnog naboja. Jutarnji list, 5(2002) 14. III, str. 46.
Marijana Pintar (2005)
