KAMAUF, Ivan (Ivan Nepomuk, Janko, János), političar (Zagreb, 10. XII. 1801 — Zagreb, 10. VIII. 1874). Sin liječnika Đure Ernesta. U Zagrebu završio gimnaziju 1818. i diplomirao na Pravoslovnoj akademiji, a odvjetnički ispit položio u Pešti 1822. Iduće godine postao je odvjetnikom dobara Zagrebačke biskupije. Nakon obnove zagrebačkoga poglavarstva, 1831. izabran za zastupnika, 1834. za senatora, 1847. za konzula, te od kraja te godine privremeno obnašao dužnost gradskoga sudca. U ožujku 1848. imenovan je zastupnikom grada na Velikoj skupštini Zagrebačke županije. Na zahtjev narodnjaka sazvao je skupštinu gradskoga poglavarstva na kojoj je objavljen program narodnoga pokreta. Istodobno je izabran u odbor za osnivanje građanske čete, koja je trebala održavati mir i red u revolucionarnim danima. Prema tvrdnjama B. Šuleka, od novoustrojene ugarske vlade dobio je nalog da uhiti 20 prvaka narodnoga pokreta i sprovede ih u Peštu, što je odbio. U ratu protiv Mađara bio je lojalan banu J. Jelačiću. God. 1850. imenovan je članom Višega zemaljskoga suda te je kao član hrvatskoga izaslanstva u Beču sudjelovao u donošenju novoga gradskoga zakona, kojim su stvoreni preduvjeti za uvođenje moderne gradske uprave u Monarhiji. Kad su dotad samostalne zagrebačke općine spojene u cjelinu, na izborima za gradsku upravu 1851. izabran je za prvoga zagrebačkoga načelnika. U prigodi dolaska Franje Josipa I. u Zagreb 1852. odlikovan je Viteškim križem njegova Reda, što mu je omogućilo da postane plemićem. Prilikom proslave uzdignuća Zagrebačke biskupije u nadbiskupiju u svibnju 1853. bio je na čelu odbora za doček papinskoga nuncija Mihaela Viale Prelà, a 1854. izaslanik Zagreba na vjenčanju kralja i bavarske princeze Elizabete u Beču. Zbog stanovitih slabosti, osobito u financijskom poslovanju poglavarstva, 1857. smijenjen je s mjesta načelnika te naposljetku umirovljen 1861. Mišljenje da je zbog tradicionalnih pogleda, proizašlih iz kasnofeudalnoga sustava, bio »nesposoban za modernu upravu« (Mirjana Gross) moglo bi se relativizirati količinom i vrstom zahtjeva pred njim (preobrazba staroga gradskoga sustava, rast nameta i stvaranje suvremene administracije, i to u doba carskih patenata, odmah nakon ratnih godina). Za njegove je uprave provedena katastarska izmjera zemljišta, izgrađene su zgrada današnjega Rektorata Sveučilišta i vojna bolnica u Vlaškoj ul. te uređena Južna promenada (danas Strossmayerovo šetalište).
LIT.: B. Šulek: Hrvatski ustav ili konstitucija godine 1882. Zagreb 1883, 63. — V. Klaić: Crtice iz hrvatske prošlosti. Zagreb 1928, 44–45. — I. Ulčnik: Ivan Nep. pl. Kamauf od Podgore. Zagreb, 10(1942) 8/12, str. 223–226, 231–240, 243, 248–250, 259–264, 271–272, 279–287. — J. Šidak: Studije iz hrvatske povijesti za revolucije 1848–49. Zagreb 1979. — M. Gross: Počeci moderne Hrvatske. Zagreb 1985. — J. Neustädter: Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od godine 1848, 1–2. Zagreb 1994–1998. — M. Grabar: Poglavarstvo slobodnog kraljevskog grada Zagreba. Inventar. Zagreb 2000, 231. — I. Perić: Hrvatski državni sabor, 1. Zagreb 2000. — S. Razum: Uzdignuće Zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije 1852./1853. Tkalčić, 6(2002) str. 342, 351, 443–444.
Stjepan Matković (2009)
