KAMENAR, Janko (Ivan Evangelist), filozofski pisac i pjesnik (Paukovec kraj Donje Zeline, 23. X. 1856 — Zagreb, 11. IX. 1892). Klasičnu gimnaziju završio 1875. u Zagrebu, gdje je na Mudroslovnom fakultetu od 1881. studirao grčki jezik i filozofiju. Hrvatski jezik, zemljopis, povijest i filozofsku propedeutiku predavao u gimnazijama, u Karlovcu 1882–83, u Zagrebu od 1883. i u Gospiću od 1885. do kraja života. Baveći se metodama znanstvenoga rada, u eseju Tiberij kao čovjek (Izvještaj Realne gimnazije u Zagrebu, 1884) iznio tezu o opravdanosti psihološkoga pristupa određenim povijesnim razdobljima i osobama, a u raspravi Njeka načela odgojna Herbarta, Spencera i Baina (Izvještaj gimnazije u Gospiću, 1886) kritizirao jednostrane prirodoznanstvene i humanističke odgojne modele i istaknuo potrebu za njihovim uravnoteženim odnosom. Liriku sjetna tona pisao je s klasičnofilološkom skrbi za metriku i kompoziciju (ritam često postiže lajtmotivima, refrenima i poentom). Pjesmama, među kojima dominiraju tužaljke o neslobodnoj domovini i dalekoj dragoj, surađivao u novinama i časopisima Vienac (1877–80, 1882–85, 1888), Hrvatski dom (1878), Sriemski Hrvat (1880), Balkan (1887), a posmrtno su objavljivane u Narodnoj zaštiti (1917) i Glasniku podmlatka Crvenog krsta (Beograd 1925–26). Bio je predsjednik društava »Velebit« i »Lička vila« u Gospiću.
LIT.: A. Šenoa: Književna pisma. Vienac, 11(1879) 3, str. 42. — (Nekrolozi): Hrvatska, 7(1892) 11. IX, str. 2; Vienac, 24(1892) 38, str. 606–607. — T., Obzor, 33(1892) 17. IX, str. 1. — J. Hranilović: Uspomeni Janka Kamenara. Vienac, 25(1893) 2, str. 17. — F. Zenko: Odjeci evropskih filozofijsko-pedagogijskih ideja na području Like u XIX stoljeću. U: Udio Like u prirodnim znanostima i privredi. Gospić 1978, 221–222. — Ž. Dadić: Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, 2. Zagreb 1982.
Klara Pranjko (2009)
