KARMINSKI, Gjuro (Đuro), neuropsihijatar (Josefov, danas dio Jaroměřa, 4. XII. 1905 — Dubrovnik, 1. X. 1966). God. 1914. doselio se s roditeljima iz Češke u Zagreb, gdje je završio klasičnu gimnaziju 1924. i studij medicine 1931. Usavršivao se i hospitirao u bolnicama u New Yorku 1932–33. Neuropsihijatriju specijalizirao 1934–37. u Klinici za živčane i duševne bolesti Rebro u Zagrebu i kao stipendist francuske vlade u Strasbourgu i Parizu. Nakon specijalizacije ostao je do 1942. asistent u Klinici, a potom prešao u Državnu psihijatrijsku bolnicu Vrapče, gdje je do 1945. radio kao sekundarni liječnik. U jesen 1945. imenovan je voditeljem Odjela za duševne bolesti Opće bolnice u Šibeniku, gdje se na bombardiranjem oštećenom odjelu, kao jedini specijalist, borio s nestašicom inventara, lijekova, prostora i osoblja te bio voditelj biokemijskoga laboratorija i stalni bolnički prosektor, a po potrebi i internist, rendgenolog i sudsko-psihijatrijski vještak. Sudjelovao je u akcijama cijepljenja i zdravstvenoga prosvjećivanja Crvenoga križa. God. 1953. na vlastiti je zahtjev premješten u Dubrovnik, gdje je osnovao Neuropsihijatrijski odjel (planirao i osnivanje duševne bolnice), službu za transfuziju krvi i službu za patologiju s histologijom, a potom se 1963. s njega povukao i do kraja života vodio prosekturu. Usavršivao se iz sudske medicine i patološke anatomije 1965–66. u Hachenu kraj Hagena. Bavio se industrijskim manganizmom, klinikom i terapijom multiple skleroze, histopatologijom središnjega živčanoga sustava, psihopatologijom kriminalaca, bolnicama i gerijatrijskim azilima. Također su ga zanimale književnost (bio je vrstan poznavatelj Shakespearea), povijest medicine i osobito glazba (1930–32. učio violinu na srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu i ondje bio član liječničkoga pjevačkoga zbora, a u Dubrovniku član Gradskoga orkestra). Medicinskim i kulturološkim radovima surađivao je u časopisima Liječnički vjesnik (1928, 1932, 1934–35, 1938–42, 1948–49, 1957–58), Socijalno-medicinski pregled (1939), Nervenarzt (Heidelberg—Berlin 1942), Zeitschrift für psychische Hygiene (Berlin 1942), Neuropsihijatrija (1953–54, 1956), Šibenski list (1953), Dubrovnik (1963) i Izvanrednim izdanjima Farmakološkog instituta u Zagrebu (1949). Za djelovanja u bolnici Vrapče pokrenuo je 1945. časopis Neurološko-psihijatrijski glasnik (objavljen samo jedan broj). Bio je 1951–52. predsjednik šibenske podružnice Zbora liječnika Hrvatske, kojoj je oživio rad, i dubrovačke 1954–59. Posmrtno mu je dodijeljena Nagrada grada Dubrovnika 1966.
LIT.: (Nekrolozi): T. Šoša, Liječnički vjesnik, 88(1966) 10, str. 1261–1263; Neuropsihijatrija, 14(1966) 1/4, str. 149–150. — Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974, 132–133, 183. — 100 godina šibenske bolnice. Šibenik 1983, 167, 199, 364. — S. Sirovica: Stoljeće šibenske psihijatrije (1883–1982). Šibenik 1983, 104–122, 247. — Isti: Riječ liječnika upućena javnosti. Šibenik 1989, 200–208, 218–219. — Isti: Dokumenti, brošure, članci, rukopisi … liječnika šibenskog područja iz razdoblja 1904.–1954. godine. Šibenik 1992, 219–247, 318–321. — Isti: Šibenski liječnici (životopisi, bibliografije, prilozi) 1883.–1952. Šibenik 1995, 33–36, 109, 152–153, 176, 242–244, 251–253. — Isti: Saslušajmo i drugu stranu! Šibenik 1997, passim. — Isti: Liječnici šibenskog područja. Bibliografija 1883.–1999. Šibenik 2000, 28–29, 240.
Vladimir Dugački (2009)
