KATIČIĆ, Vladimir, liječnik (Zagreb, 2. V. 1870 — Zagreb, 8. X. 1943). Gimnaziju završio u Nagykanizsi 1888, a medicinu studirao u Budimpešti, stipendijom obvezan nakon studija posvetiti se bakteriologiji. Diplomirao je 1893. i na poč. 1894. stupio na dužnost sekundarnoga liječnika na odjelu za unutarnje bolesti Zakladne bolnice u Osijeku, u kojoj je te godine, nakon usavršivanja u Kochovu institutu u Berlinu, osnovao prvi bakteriološki laboratorij u Hrvatskoj i prvi u nas primijenio serum u liječenju difterije. Od pol. 1895. radio je kao kotarski liječnik u Đakovu, potom 1896–1902. u Našicama i 1902–03. u Rumi. U proljeće 1903. prešao u Zdravstveni odsjek Zemaljske vlade u Zagrebu, najprije kao perovođa, potom tajnik. Zaslužan je za izradbu zakona o zdravstvu (1906). Kao gradski zastupnik 1906–13. vodio je brigu o unapređenju zdravstva u Zagrebu, napose pri osnivanju postaje za ispitivanje živežnih namirnica, otvaranju ambulante za spolne bolesti, osnivanju školskih kupališta, izgradnji zemaljske bolnice na Šalati. Za I. svjetskoga rata kao stožerni liječnik u činu bojnika radio na suzbijanju zaraznih bolesti. God. 1917. imenovan je vrhovnim zemaljskim liječnikom (protomedik) za Hrvatsku i Slavoniju, potkraj 1918. postavljen za vrhovnoga državnoga zdravstvenoga nadzornika Države SHS, no već 1919. umirovljen je pa nastavlja raditi u socijalnom osiguranju i na željeznici. Nakon reaktiviranja 1921. postavljen je za ravnatelja gradske kužne bolnice te 1922. za privremenoga ravnatelja Bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu. Iste je godine imenovan pročelnikom Zdravstvenoga odsjeka (od 1924. Inspektorat Ministarstva narodnog zdravlja) za Sloveniju u Ljubljani, a 1926. pročelnikom takva inspektorata u Zagrebu. Od 1928. administrativni je ravnatelj Higijenskoga zavoda u Zagrebu, od 1929. načelnik Odsjeka za socijalnu politiku i narodno zdravlje Savske banovine, a od 1930. do umirovljenja 1931. načelnik Zdravstvenoga odjela Ministarstva narodnog zdravlja u Beogradu. Pisao je o suzbijanju trahoma, o socijalnim činiteljima u pojavi tuberkuloze te o povijesti medicine davši pregled zdravstva u Hrvatskoj od 1850. do 1919. Radove je objavljivao u Liječničkom vjesniku (1897–99, 1902, 1906, 1915, 1920, 1935–36, 1940–41, 1943), Glasniku Ministarstva narodnog zdravlja (Beograd 1919–20), Zdravju (Ljubljana 1925–26), Glasniku Centralnog higijenskog zavoda (Beograd 1927) i Savremenom hrvatskom medicinaru (1938), a surađivao je i u Narodnim novinama (1917), Hrvatskoj njivi (1918), Demokratskom glasu (1921), Novostima (1921), Javnosti (Beograd 1935–36), Hrvatskom dnevniku (1939–40), Obzoru (1940–41). Uredio je zbirku zdravstvenih zakona i naredaba važećih u Hrvatskoj od stupanja na snagu zakona iz 1906. do kraja autonomije hrvatskoga zdravstva 1918 (u razdoblju između dvaju svjetskih ratova uređivao ju je A. Spitzer). Bio je predsjednik Zadruge za podizanje Liječničkoga doma u Zagrebu, čelnik društva Crvenoga križa, od 1936. prvi predsjednik Sekcije za povijest medicine Zbora liječnika Hrvatske i od 1941. Hrvatskoga društva za povijest prirodnih znanosti. Član masonske lože »Ivan grof Drašković«, jedan od osnivača lože »Pravednost« i zamjenik velikoga majstora Velike lože »Jugoslavija«.
DJELA: Sbirka zakona i naredaba tičućih se zdravstva i zdravstvene službe. Zagreb 1905, 1906². — Dodaci I–X. Zagreb 1906–1919.
LIT.: L. Thaller: Nekrolog. Liečnički viestnik, 65(1943) 11, str. 330–331. — K. Firinger i V. Utvić: Povijest bolničkih ustanova u Osijeku 1739–1930. Osijek 1970, 72, 89–91, 119. — M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija, I/2. Zagreb 1970, 127–128. — Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974, 273. — H. Iveković i R. Peroš: Mineralne i termalne vode SR Hrvatske. Zagreb 1981, 41. — M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija, I/3. Zagreb 1984, 197. — I. Mužić: Masonstvo u Hrvata. Split 1984³, 380–381. — Isti: Masoni u Hrvatskoj 1918–1967. Split 1993, 37, 42, 44, 54, 75, 167.
Vladimir Dugački (2009)
