KLARIĆ, Đuro (Gjuro, Juraj), pisac i kulturni djelatnik (Sisak, 6. IV. 1838 — Beč, 27. X. 1909). Nakon što je u Karlovcu izučio za trgovca, radio u Trstu 1861–63. i Karlovcu do 1868, potom bio činovnik u tvornici duhana u Zagrebu, 1872–84. pomoćnik ravnatelja i ravnatelj u duhanskim tvrtkama u Bukureštu i Iaşiju, u Carigradu do 1899. ravnatelj središnje tvornice duhana te do umirovljenja 1909. tehnički savjetnik i glavni ravnatelj carske duhanske uprave. Zaslužan za izgradnju moderno opremljenih tvornica u Carigradu, Solunu i Izmiru, rad kojih je unapređivao vlastitim tehnološkim inovacijama. Književno-kulturnu djelatnost započeo u Karlovcu pisanjem i prevođenjem pjesama za priredbe društva »Zora«, koje je reorganizirao i bio mu prvim tajnikom (1866–67). Kao nakladnik i urednik časopisa Putnik – što ga je, na početku sa zabavnim prilogom Vila, izdavao dva puta tjedno od siječnja do travnja 1867 – te opsežnoga i bogato opremljenoga poučno-zabavnoga časopisa Slavjanski jug (četiri broja 1868), promicao je ideju federalizma u Austro-Ugarskoj i južnoslavenskoga jedinstva. Predsjedajući upravnomu vijeću austro-ugarskih škola u Carigradu, izborio se za obvezno uvođenje hrvatskoga jezika u nastavu, a bio je i suosnivač te predsjednik tamošnjega hrvatskoga dobrotvornoga društva. Ondje je utemeljena i po njem nazvana zaklada za potporu siromašnih Hrvata. — Pisao osmeračke i deseteračke prigodne, poučne, ljubavne i domoljubno-povijesne pjesme, pretežno budničarski povišena tona (Našinke, 1. Karlovac 1867; 2. Zagreb 1868); versifikatorskom lakoćom i spretnim poentiranjem ističu se političke invektive i šaljive alegorije. Objavio recitalne zbirke za dobrotvornu pjesničku večer Josipa Kviatovskoga Pjesnik i glasbenik (Karlovac 1864) i Trojednica (Slavjanski jug, 1868), za koju je skladao i glazbu, knjižicu u spomen vlastita vjenčanja Vilin-srce mojoj miloj Reziki (Karlovac 1864), zbirku molitvenih stihova Uzdasi domovini (Karlovac 1868), prigodnicu Zlatno slovo posvećenu imenovanju bana L. Raucha (Karlovac 1869), zbirku novogodišnjih stihovanih čestitka Srce (Varaždin 1869, 1896²) te Pozdrav Njegovu Veličanstvu Franji Josipu I sa Bospora u Zagreb 1895 (Carigrad 1895). U kulturnopovijesno i literarno zanimljivu djelu Potres u Carigradu (Zagreb 1895), uza slikovite opise života nakon potresa 1894, u predgovoru donio i vrijedne podatke o tamošnjim austro-ugarskim školama. Surađivao u periodicima Naše gore list (1862–65), Danica ilirska (1865–66), Karlovački viestnik (1866), Bosiljak (1867–68), Narodne novine (1868–69), Narod (1873), Vienac (1876), Pučke novine (1877), Hrvatska (1890), Svjetlo (1890), Bršljan (1892, 1896), Dragoljub (1892, 1894), Carigradski glasnik (1896), Smilje (1902–03), Glasonoša (1909), Novi sisački glas (1909). Prihod od objavljivanja darivao u dobrotvorne svrhe. Dvije mu je pjesme za mladež uglazbio I. Zajc (Milozvuk. Zagreb 1876). Zastupljen u pjesmarici Hrvatske domoljubne pjesme, 2 (Zagreb 1994) i antologiji Mila si nam ti jedina (Zagreb 1998).
LIT.: V. Korajac: Lov na – sjedećke! Dragoljub, 1(1867) 45, str. 715. — Gjuro Klarić. Svjetlo, 14(1899) 32, str. 2. — R. Strohal: Grad Karlovac opisan i orisan. Karlovac 1906, 239–241, 279, 296. — Isti: Gjuro Klarić. Narodne novine, 75(1909) 27. IV, str. 1. — B. Brusina: (Nekrolog). Prosvjeta, 17(1909) 22, str. 701, 711. — Spomen-knjiga prvog hrvatskog pjevačkog društva »Zora« u Karlovcu. Zagreb 1910, 12, 93. — (Uz 25. obljetnicu smrti): Karlovački glasnik, 3(1934) 43, str. 1–2. — F. C., Novosti, 29(1935) 3, str. 9. — V. Krestić: »Slavjanski jug« Đure Klarića (1867/8). Historijski zbornik, 14(1961) str. 231–238. — J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 1962, 236. — M. Vrbetić: Novinstvo u Karlovcu 1841–1941. U: Karlovac 1579–1979. Karlovac 1979, 310–311. — A. Szabo: Središnje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860–1873, 1–2. Zagreb 1987–1988.
Klara Pranjko (2009)
