KLJENAK, Mladen, pripovjedač i pjesnik (Poljica kraj Imotskoga, 15. III. 1933 — Zagreb, 10. VII. 2003). Gimnaziju završio 1952. u Sinju, diplomirao 1956. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je novinar i urednik na Radio-Zagrebu 1953–59, tajnik na sisačkom odsjeku zagrebačkoga Tehnološkoga fakulteta 1960–64, potom u Zagrebu 1965–71. radio u gospodarstvu te bio odvjetnik do umirovljenja 1997. Kao novinar surađivao u Slobodnoj Dalmaciji (1954–55). Od 1957. bio suradnik i 1958–59. glavni urednik časopisa Prisutnosti te supokretač časopisa Naše teme (1957). Književne priloge, poslije većim dijelom skupljene u zbirkama, objavljivao u periodicima Jugoslovenski radio (Beograd—Zagreb 1956), Studentski list (1956, 1958), Globus (1957), Naše teme (1957), Mladost (Beograd 1958), Narodni list (1958), Student (Beograd 1958), Književne novine (Beograd 1959), Jedinstvo (1963), Kolo (1963–66), Polet (1965), Republika (1965–66, 1969, 1972, 2003), Riječka revija (1965; Kamov, 1970), Telegram (1965–69, 1972), Paralele (1967), Vjesnik (1968), Modra lasta (1974–75), Večernji list (1992), Hrvatsko slovo (1996, 1998, 2002), Kana (2002), Forum (2003) i Lička revija (2003). Tematsko-motivsko je ishodište njegova opusa Dalmatinska zagora. U psihološki i ugođajno iznijansiranim pripovijetkama iz zbirke Danak (1967) kroz vizuru dječjega pripovjedača evocira epizode iz djetinjstva. U duljim pjesničkim prozama u zbirci Kažnjena kula (1971), služeći se biblijskim asocijacijama i arhetipskim slikama, motivima slobode, zajedništva i žrtve Zagoru predstavlja kao mitsku izgubljenu dolinu, a u knjizi putopisne pjesničke proze Zagora ozarena (1973) iz zbiljskoga prostora izvodi metafizički utemeljena značenja. Sklon nizanju opisnih elemenata, ponegdje i patetičnomu zanosu i hermetičnosti, razvija složenu metaforiku, na jezično-stilskoj razini najčešće posežući za gnomskim izričajima, novotvorenicama i arhaizmima. Zbirkom pjesama u prozi Zavjet (1999) sjedinio temeljne odrednice opusa; dvoznačni predmeti u njoj simbolička su konkretizacija oprječnih i međuovisnih sila stvaranja i razaranja, a zavičaj je istodobno izvanvremenski, mitski prostor i stvarno mjesto pripadnosti, hrvatski dom. Njegova posmrtno objavljena zbirka Smrtonosan ljetopis (2004), bitno obilježena kršćanskim svjetonazorom, sadržava najzgusnutije lirske iskaze. Suautor je književno-grafičkih mapa Kolijevka (V. J. Jordan, Zagreb—Klek 1991) i Vestigia Cordis – Elegije (K. Bošnjak, Zagreb 2002). Zastupljen u antologijama Naša ljubavnica tlapnja (Zagreb 1992) i Imotska nova lirika (Split—Imotski 2001).
DJELA: Danak. Sisak 1967. — Kažnjena kula. Zagreb 1971. — Zagora ozarena. Zagreb 1973. — Zavjet. Zagreb 1999. — Smrtonosan ljetopis. Zagreb 2004.
LIT.: (O knj. Danak): D. Cvitan, Telegram, 8(1967) 395/396, str. 4. — M. Rogošić, Paralele, 1(1967) 7, str. 3. — M. Šimundić, Mogućnosti, 15(1968) 4, str. 473–477. — (O knj. Kažnjena kula): B. Donat, Hrvatski tjednik, 1(1971) 24, str. 18. — J. Laušić, Republika, 28(1972) 1, str. 122–125. — B. Lukšić, Telegram, 2(12)(1972) 23, str. 10. — I. Mandić: 101 kratka kritika. Zagreb 1977, 222–224. — P. Šegedin: Kolijevka Mladena Kljenka (predgovor). U: V. J. Jordan i M. Kljenak, Kolijevka. Zagreb—Klek 2001. — (O knj. Zavjet): Z. Mrkonjić, Novi list, 55(2001) 30. VIII, str. 14. — J. Ricov, Marulić, 34(2001) 3, str. 472–479. — D. Šalat, Hrvatsko slovo, 7(2001) 306, str. 14. — D. Jelčić: Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 2004. — Z. Mrkonjić: Raspet prostorom. Novi list, 58(2004) 2. X, str. 64.
Ana Njirić Aleksić (2009)
