KOLONIĆ, Sigismund (Collonicz, Kolonitz, Kollonich, Kollonitsch, Kolloniz; Ivan Sigismund), kardinal (Levath kraj Bratislave, 30. V. 1677 — Beč, 12. IV. 1751). Sin grofa Sigismunda. Nakon što je s tri godine ostao bez oca, brigu o njegovu odgoju i školovanju preuzeo je stric Leopold, koji ga je 1693. poslao na školovanje u isusovački kolegij u Češku, potom kao gojenca u zavod Germanicum u Rim, gdje je u Zavodu sv. Apolinara četiri godine studirao teologiju (doktorirao 1700), a za svećenika bio zaređen 1699. Vrativši se u Beč, još je dvije godine učio crkveno pravo, nakon čega se stavio na raspolaganje stricu za pastoralnu djelatnost. Istaknuo se kao vrstan propovjednik na njemačkom jeziku u Trnavi, gdje je uskoro bio imenovan kanonikom prvostolne crkve i naslovnim opatom opatije Mischkos. Zbog materijalnih neprilika vratio se u Beč, gdje je bio imenovan nadstojnikom Vijeća »za pitanja Ugarskoga Kraljevstva« i 1705. savjetnikom za ugarske poslove. Biskupom Váca postao je 1709; trudio se duhovno i materijalno obnoviti krajeve koji su 1654. bili oslobođeni od Turaka, a podignuo je i sjemenište za odgoj svećenika. Papa Klement XI. imenovao ga je 1716. bečkim nadbiskupom, Inocent XIII. mu je 1727. podijelio palij i imenovao ga kardinalom, a 1728. bio je imenovan generalnim vizitatorom svih redovnika u Španjolskoj i njezinim kolonijalnim posjedima. Na carskom dvoru u Beču bio je 1732, za odsutnosti cara Karla VI, član regentskoga vijeća, 1734. član carskoga povjerenstva koje je imalo ispitati neke pritužbe ugarskih protestanata te službeni zaštitnik Pavlinskoga reda u Ugarskoj, a 1738. imenovan je zaštitnikom Njemačke te 1743. Ugarske i Austrije. Posebno se istaknuo organiziranjem pučkih misija i duhovnih vježba. Kako je bio posljednji muški potomak obitelji, grofovski naslov prenio je na nećaka Ladislava, baruna Zaya, sina očeve polusestre. Mnogi podatci o njem čuvaju se u Vatikanskom tajnom arhivu (Archivum Consistoriale, 25, f. 234; 27, f. 285; 28, f. 12; Secretaria Brevium Apostolicorum, 2535, f. 430 i dalje; Processus Consistoriales, 101, f. 487v–500v).
LIT.: C. Wurzbach: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich, 12. Wien 1864, 363–364. — F. Kollányi: Esztergomi kanonokok 1100–1900. Esztergom 1900, 319–320. — F. Chobot: A Váci Egyházmegye történeti névtára, 1–2. Vác 1915–1917. — E. Tomek: Kirchengeschichte Österreichs, 3. Innsbruck 1935, 138–145, 729. — R. Ritzler i P. Sefrin: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 5. Patavii 1952, 37, 402, 414. — Váci egyházmegyei almanach. Szent István milléneum évében, 1. Vác 1970, 176–177.
Stjepan Krasić (2009)
