KOMNEN, Vinko (Comnenus, Komnenović; Vicenco, Vicenzo, Vincentius), skladatelj (Slano, 23. IV. 1590 — Napulj, 4. VIII. 1667). Podrijetlom je iz pučke obitelji Piranensis (Piranese) iz Slanoga. Stupio u dubrovački dominikanski samostan 1608. Životopisni podatci o njem sadržani su u djelu Le glorie cadute dell’antichissima ed augustissima famiglia Comnena (Venecija 1663), što ga je priredio L. Miniati. Drži se da je autor većega dijela teksta zapravo K., koji je nastojao dokazati da je potomak bizantske carske obitelji, pa je potanko opisao povijest Komnena i okolnosti koje su ih navodno dovele do dubrovačkih obala. Osim tvrdnje da mu je majka Jelena (1569–1610), kći Ivelje Ohmućevića Grgurića, ondje su podatci o njegovoj karijeri – studiju u Salamanci, boravku u Rimu, s kojim se povezuje ugled propovjednika i pisca tridesetak rasprava, Napulju, gdje je, kako tvrdi, bio profesor na dominikanskom učilištu, i Španjolskoj, na dužnosti glavnoga duhovnika Nepobjedive armade, najposlije kao misionara u Japanu – popraćeni dokumentima koji bi trebali to potvrditi i pjesničkim sastavcima. Vjerodostojnost izloženih podataka do danas je upitna; od sveg je pouzdano samo to da je K. 1660–61. boravio u Dubrovniku, jer se tada sudski sporio sa samostanskim starješinom, a u procesu je posredovalo i Vijeće umoljenih. Knjiga, međutim, svjedoči o svestranoj naobrazbi sastavljača te sadržava dragocjene podatke o dubrovačkom pomorstvu i dubrovačkoj i talijanskoj kulturnoj povijesti XVI–XVII. st. Za povijest hrvatske glazbe vrijedno je poglavlje u kojem su objavljena (notirana) tri madrigala posvećena španjolskomu kralju Filipu IV. Sva tri skladana su na isti tekst, Vaghe ninfe (prepjev Željke Čorak u Kolu, 2000, 4), ali na različite načine: prvi za visoki glas solo i pratnju (basso continuo), drugi za dva glasa i continuo, u kojem se izmjenjuju homofoni dijelovi s polifonima, a zapaža se i prizvuk narodne (dalmatinske) melodike, te treći za mješoviti zbor bez pratnje, pisan u homofonu stilu. Madrigali svjedoče o poznavanju aktualnih skladateljskih tehnika, maštovitosti i inventivnosti u raznoliku uglazbljenju istoga teksta, pa su vrijedni primjeri ranobarokne svjetovne glazbe u nas. U izvedbi sastava Capella Ragusina snimljeni su na kasetu i CD Antologija hrvatske rane glazbe (Croatia Records, 1993). — Njegov brat Albert (u. 1634), također dominikanac, tiskao je, prema biografima, propovijedi, govore i djela iz astronomije (o položaju i kretanju zvijezda), ali ona ni S. M. Crijeviću nisu bila poznata.
LIT.: F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, 2. Ragusa 1803, 89–90, 312. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 88. — M. Rešetar: Dva dubrovačka švindlera 17. stoljeća. Dubrovački list, 2(1925) 10, str. 1–2. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 1–4. Zagreb 1975–1980. — M. Demović: Dubrovački ranobarokni skladatelj Vicenco Komnen (1590–1667). Rad JAZU, 1978, 377, str. 315–335. — Isti: Glazba i glazbenici u Dubrovačkoj Republici od početka XI. do polovine XVII. stoljeća. Zagreb 1981. — E. Stipčević: Hrvatska glazbena kultura 17. stoljeća. Split 1992. — Ž. Dadić: Hrvati i egzaktne znanosti u osvitu novovjekovlja. Zagreb 1994. — E. Stipčević: Madrigal u Hrvatskoj. Kolo, 10(2000) 4, str. 372, 375.
Ivona Ajanović-Malinar (2009)