KORDIĆ, Nikola (Nikola Josip), pjesnik (Grljevići kraj Ljubuškoga, 16. III. 1897 — Ljubuški, 4. XI. 1947). Školovanje u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Širokom Brijegu prekinuo 1915. zbog mobilizacije u austro-ugarsku vojsku. Od 1918. bavio se poljodjelstvom na obiteljskom imanju. Ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima. Stihovima se javio 1914. u đačkom listu Luč, potom na bojištu u Italiji navodno priredio prvu zbirku, koje rukopis nije sačuvan. U Mostaru na štokavskom standardu objavio knjižice uglavnom deseteračkih pjesama i spjevova o hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj povijesti te suvremenoj politici, u kojima je promicao katoličku pučku pobožnost i veličao zasluge franjevaca za hrvatski narod u BiH: Čuvari (1925), Prvi kralj (1925), Sudbina zulumćara (1927), Mala prijateljska riječ hrv. seljacima pred izbore (1927), »Ujaci« (1927), Hrvatski mučenici Pavao Radić i Đuro Basariček (1928), Mučenik (1929), Otac sirotinje (1932), Osnivač moje župe (1933), Dolazak franjevaca u Hercegovinu (1934), Kroz devedeset godina (1936), Župa Vitina kroz četrdeset godina (1936), Sa suzam ti pišem život, borče, fra Didače, sirotinje oče! (1938) i Ramski mučenici (1939). Prigodnice kralju Tomislavu, A. Starčeviću i A. Paveliću objavio u knjižici Tri hrvatske zvijezde (Mostar 1941). Napuštajući od 1930-ih tradicionalne metričke sheme, u zbirci Zemlja patnje i ponosa (Zagreb 1941) ostvario vjerodostojne slike hercegovačkoga seoskoga života, kritizirao društvenu nepravdu i zaostalost stanovništva, promicao franjevački ideal pobožnosti. Pjesme su mu objavljene u izdanjima Narodna sloboda (1920, 1922–24, 1926–29, 1931), Seljačke novine (1920, 1932), Seljački kalendar (1921, 1923, 1925, 1927), Težačke novine (1921, 1923), Hrvatske pučke novine (1922), Srpska riječ (1923), Selo i grad (1928–33), Obitelj (1929–30, 1932, 1940–43), Almanah Gospe Lurdske (1930–32), Danica (kalendar, 1930–34, 1937–45), Mala mladost (1931–32), Naša Gospa Lurdska (1931), Razgovor ugodni (kalendar, 1931), Hrvatska straža (1932), Konavoski seljački dom (1933), Napredak (kalendar, 1934–36, 1938), Napretkova božićna knjiga (1935–41), Napretkova uskrsna knjiga (1935–38, 1940), Glasnik sv. Ante (1936–40, 1942), Kalendar sv. Ante (1937–44), Radnik (1937), Slobodna misao (Toronto 1937), Kršćanska obitelj (1938–43), Lički Hrvat (1938), Narodna svijest (1939), Nedjelja (1941), Nezavisna Država Hrvatska (1941), Božji orači (1942), Djevojački svijet (1942–43), Hrvatsko pravo (1942), Glasnik bl. Nikole Tavelića (1944) i Katolički tjednik (1944), posmrtno u Hrvatskom kalendaru (Chicago 1962), Republici (1970), Kršnom zavičaju (1997–98) i samostalno (Izabrane pjesme. Ljubuški—Split 1997), a pripovijetka Sam sebi stavio uže na vrat u Napretkovoj božićnoj knjizi (1939). Uvršten je u antologije Il melograno (Zagreb 1942), Hercegovci u hrvatskoj poeziji (Zagreb 1982), Hrvatski pripovjedači iz Hercegovine (Zagreb 1983), Duša duše hrvatske (Mostar 1988), Hrvatska uskrsna lirika (Zagreb 2001). Potpisivao se pseudonimima Agricola, Hercegovački duhanar, Mišuka, N. Ninoslav Kordić, Seljak i Viator.
LIT.: P. Grgec: Jedan pjesnik seljak. Hrvatska straža, 1(1929) 94, str. 5. — O. Knezović: (O knj. Kroz devedeset godina). Obzor, 76(1936) 261, str. 1. — A. R. Glavaš (fra A. B.): Pjesnik hercegovačke franjevačke prošlosti. Stopama otaca, 4(1937–38) str. 86–95. — (O knj. Zemlja patnje i ponosa): A. Augustinović, Hrvatska smotra, 10(1942) 2, str. 117–120. — T. T. Zubac, Hrvatska gruda, 3(1942) 79, str. 5. — A. R. Glavaš (A. R. Buerov): Naš najsamorodniji pučki pisac. Spremnost, 2(1943) 96/97, str. 19. — V. Nikolić (Vn.–): Nikola Kordić. Hrvatska revija (Buenos Aires), 5(1955) 4, str. 368–369. — J. Bubalo: Nikola Kordić – hrvatski pučki pjesnik iz Hercegovine. Kršni zavičaj, 1977, 10, str. 60–71. — Obljetnice pjesnika Nikole Kordića. Ibid., 1997, 30, str. 33–67.
Dino Mujadžević (2009)
