KORITIĆ, Franjo Ksaver (Koritich de Mrazovecz, Ferencz), prevoditelj i pjesnik (Popovec, danas Popovec Kalnički, 9. X. 1771 — Zagreb, 16. III. 1846). Humaniora završio u Varaždinu, studirao filozofiju u Zagrebu 1787–88, teologiju u Pešti i Zagrebu, gdje je 1794. zaređen za svećenika. Od 1795. župnik u Mađarevu, od 1803. u Svetom Iliji Obrežu (i podarhiđakon). God. 1815. postao zagrebačkim kanonikom, a 1827. vrbovečkim, 1832. varaždinskim i 1835. zagrebačkim arhiđakonom. Također bio opat od Bijele Stijene, nadstojnik pobožnih zaklada, katedralni kantor, prelat Banskoga stola te prisjednik križevačkoga i varaždinskoga Sudbenoga stola. Pokopan u kripti zagrebačke prvostolnice. Prema pismu u kojem ga 1801. A. A. Baričević hvali za prevođenje na materinski jezik i ohrabruje u daljnjem radu (Hrvatski latinisti, 2. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 3. Zagreb 1970, 850), te starijoj literaturi (J. Voltić, P. J. Šafařík), na hrvatski je prepjevao psalme i prvo pjevanje Vergilijeve Eneide, no ti su rukopisi danas nepoznati. U Zbirci rukopisa NSK (sign. R. 4112, R 4113) sačuvane su pjesme na hrvatskom, njemačkom, latinskom i talijanskom. Zasigurno njegove jesu kajkavske pjesme i popijevke te nekoliko prigodnica, od kojih je Domorodzko raduvanye, napisana 1826. prigodom posvećenja M. Ožegovića za zagrebačkoga kanonika, i tiskana. Ostalo su uglavnom prijepisi nastali 1813–14. kao odgovor na okružnicu biskupa M. Vrhovca o prikupljanju hrvatske usmene i pisane književne baštine, među kojima su i rodoljubni elegijski distisi T. Brezovačkoga (Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, trium sororum) te ikavske narodne pjesme (Pivanje domorodno nikoga Senjanina, Pisma od vojvode Janka). Zapisao je i više od stotinu poslovica te uz njih donio latinske inačice. Često mu pripisivani prijevod Voltaireove Henriade (R. Strohal, Đ. Šurmin) rad je F. Strehe. Osobna dokumentacija i korespondencija čuvaju se u obiteljskoj ostavštini u HDA (fond 733). Zastupljen u književnoj povjesnici Križevačka književna slava (Križevci 1998).
LIT.: J. Voltić: Ricsoslovnik illiricskoga, italianskoga i nimacskoga jezika. Becs 1803 (hrv. prijevod Bečka pisma. Ričoslovnik. Pula—Rijeka 1981, 125–126). — (Obavijest o darovanju knjiga zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji znanosti). Luna Agramer Zeitschrift, 4(1829) 83, str. 331. — –k.: (Obavijest o smrti). Novine horvatsko-slavonsko-dalmatinske, 12(1846) 22, str. 90. — P. J. Šafařík: Geschichte der südslawischen Literatur, 2. Prag 1865, 301, 319, 323, 329. — Đ. Šurmin: Pabirci po kajkavskoj literaturi. Vienac, 26(1894) 52, str. 835–836. — R. Strohal: Svećenici hrvatski književnici u 18. i početkom 19. vijeka ovkraj Velebita. Katolički list, 61(1910) 48, str. 379. — Lj. Ivančan: Podatci o zagrebačkim kanonicima od 1193. do 1924 (rkp. u Metropolitanskoj knjižnici, Zagreb, str. 928–930). — F. Fancev: Hrvatska dobrovolja u popijevkama, zdravicama i napitnicama prošlih vjekova. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1937, XXXI/1, str. 69. — M. Katušić: Prilog poznavanju obitelji Koritić de Mrazovec – obiteljski fond Koritić u Hrvatskom državnom arhivu. Cris, 7(2005) 1, str. 61–62.
Ankica Šunjić (2009)
