KORNER, Jeronim

KORNER, Jeronim, pjesnik (Herceg-Novi, 3. I. 1909 — Volterra kraj Pise, 21. I. 1976). Gimnaziju polazio u Dubrovniku, Kotoru i Velikom Bečkereku, gdje je 1927. maturirao. Filozofiju studirao 1927–29. u Krakovu i od 1930. u Zagrebu, a teološki studij, započet 1935. u Šibeniku, završio na zagrebačkom Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu 1938, kad je zaređen te imenovan kapelanom u župi sv. Marka. God. 1941. diplomirao hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te postao profesorom u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Nakon što je 1945. kratko boravio u Dubrovniku i 1946. bio kapelan u Maču kraj Zlatara, stupio 1947. u benediktinski te u dominikanski samostan u Pragu, potom 1948. zbog ilegalna prelaska čehoslovačke granice bio uhićen i 1949. osuđen na četiri godine prisilnoga rada. Liječen u Zagrebu do 1951. te 1956–57, a 1958. emigrirao u Italiju. Pjesničku suradnju započeo je u časopisu Mladost (1924–26, 1930–32). Književnim prikazima, studijama i putopisima te pjesmama i pripovijetkama, poslije skupljenima u zbirkama, javljao se u periodicima Luč (1930–32, 1934–38), Hrvatska prosvjeta (1931–40), Hrvatska straža (1931, 1933–40, 1943), Kalendar Srca Isusova i Marijina (1931, 1936–38, 1941, 1945), Mala mladost (1931–32), Obitelj (1931–37, 1939–40, 1944), Hrvatska revija (1932–35, 1939–44; Buenos Aires 1958–59), Hrvatsko kolo (1932–34, 1939–42), Mali Istranin (1932–33), almanah Selo i grad (1932–33), Danica, koledar (1933–36, 1938), Omladina (1933–35, 1940–41), Glasnik sv. Ante (1935–40, 1943–44), Glasnik sv. Franje (1935–36), Glasnik sv. Terezije od Maloga Isusa (1935–37, 1940), kalendar Hrvatski radiša (1935–37), Katolički list (1935), Katolik (1935), Kalendar Gospine krunice (1936–38, 1940–42), Kalendar sv. Ante (1936–42, 1944–45), Klasje naših ravni (1936, 1942), Naša Gospa Lurdska (1936–37, 1939), Hrvatski ženski list (1940–41, 1944), Hrvatska mladost (1941–44), Hrvatska smotra (1941, 1943), Hrvatski krugoval (1941–45), Hrvatski narod (1941–42, 1944–45), Književni tjednik (1942), Hrvatsko jedinstvo (1943), Smilje (1944–45), Spremnost (1944–45) i Hrvatska zemlja (1945). Stvarajući unutar duhovnih književnih tendencija 1930-ih, ostao je izvan tadanjih struja nadrealizma, novoga realizma, modernoga objektivizma i socijalnoga pragmatizma. Okrenut ponajprije afirmaciji kršćanske etike i duhovnoj preobrazbi čovjeka, stilskoizražajnom usmjerenošću blizak impresionizmu i simbolizmu, pripada skupini pjesnika nadahnutih životom hrvatskoga sela koji su se, pišući pod utjecajem seljačkoga pokreta, predstavili lirikom zavičajne tematike u zbirci Lirika grude (Zagreb 1934). U zbirkama Blistavi rub (1932), Ljeto i vječnost (1935) i Ljubav neba (1935), prožetima intimnim ugođajima, sjetnim uspomenama na djetinjstvo i bliske osobe te slikama zavičajnih krajolika, često prepleće religiozne motive, koji će posve prevladati u pjesmama druge stvaralačke faze: u zbirci liturgijske molitvene lirike s temom Marijina uznesenja U hramu Cistercija (1938), knjizi izabranih pjesama Obasjane staze (1941) te zbirci s temom križnoga puta Nebo s trideset zvijezda (1975), potaknutoj istoimenim djelom I. Meštrovića, a nastaloj nakon bolničkoga iskustva. Nadahnut ponajviše kristocentričnom mistikom i tišinom samostanskih večernjih ugođaja, K. piše pjesme transcendentna sadržaja. Pjesnički doživljaj karmelićanske duhovnosti očitovao je u 13 pjesama napisanih 1951. i objelodanjenih u knjižici Karmelu u Brezovici (1999), a ljubav prema prirodi, zaboravljenim stvarima i ljudima te čežnju za visinama iz pjesničkih zbirka prenio je i u lirsku prozu Djevičanske breze (1945). Izbor iz opusa objavljen mu je u zbirkama Pjesme duhovnika (1998) i Izabrane pjesme i pjesničke proze (2005). Autor je poglavlja u knjizi anketa o hrvatskoj katoličkoj književnosti Na Goru Gospodnju (Zagreb 1935, 2006), a M. Demović objavio je rukopis njegove neobranjene disertacije Kajkavske popijevke Cithare octochorde (Zagreb 1997). Pjesme su mu uglazbljene i objavljene u izdanjima Skladbe za mlade (Split 1981), Nek bude sunce (Kastav 1995), Slobodna Hrvatska (1998) i Zmajska pjesmarica (Zagreb 2006). Uvršten je u izbore Kroatische Dichtung (Zagreb 1933), Poeti croati moderni (Milano 1942), Kroatiens Seele im Lied (Zagreb 1943), Hrvatska duhovna lirika (Rim 1968), Żywe źródło (Varšava 1996) i Majci, Kraljici mira (Međugorje 1998) te u Zagrebu objavljene antologije Izabrane hrvatske religiozne priče za djecu (1993), Kip domovine (1996), Mila si nam ti jedina (1998), U sjeni transcendencije (1999), Hrvatska božićna lirika (2000) i Put kroz noć (2001). Bavio se i glumom te volontirao 1931. u zagrebačkom HNK, a 1941–45. krasnoslovio pjesme na krugovalnoj postaji. Potpisivao se i J. K., Jer. Ko. i K. J. te pseudonimom prema majčinu prezimenu Hakim-Oglu.