KOVAČEVIĆ, Toma (Tomo, Josip), političar (Bukovica kraj Dervente, 28. IX. 1820 — Beograd?, 1865). Humaniora završio 1837. u Kraljevoj Sutjesci, gdje je stupio u Franjevački red, filozofsko-teološki studij započeo u Veszprému i završio u Pešti 1843. Pristupio tajnomu društvu za oslobođenje Bosne od Turaka što su ga u Veszprému osnovali I. F. Jukić, B. Josić, J. Baltić i Bartol Jurić, s kojima je 1840. planirao podignuti ustanak uz pomoć Kneževine Srbije. Nakon kratka boravka u Kraljevoj Sutjesci u jesen 1843. s preporukom S. Tekelije i T. Pavlovića otišao u Beograd, gdje se zaposlio u državnoj tiskari i 1844. počeo primati potporu srbijanske vlade. Ondje se zbližio s agentom poljske emigracije F. Zachom, kojega je 1843–44. redovito obavješćivao o prilikama u Bosni. God. 1844. postao je članom Demokratskoga kluba (austrijski izvori nazivaju ga Hrvatski odbor), koji je promicao ideju južnoslavenskoga ujedinjenja pod vodstvom Srbije i okupljao pretežno osobe iz Hrvatske. Prihvativši ideju da su stanovnici Bosne Srbi i da ju treba pripojiti Srbiji, postao je 1845, uz J. Marinovića i M. Bana, povjerenikom tajne organizacije za velikosrpsku političku promidžbu koju je vodio srbijanski ministar unutarnjih poslova I. Garašanin. Radio 1844–46. kao činovnik u kotarskim upravama u Užicu, Loznici, Ljuboviji i Šapcu te putovao u Bosnu 1845–48. i prikupljao obavještajne podatke. U međuvremenu napustio Franjevački red i, prema G. Martiću, prešao na pravoslavlje. Sastavio 1848. izvješće Garašaninu o općim prilikama i mogućnosti podizanja protuturskoga ustanka pod srbijanskim nadzorom Primečanije sverhu dviženija narodnog u Bosni te 1848–49. putovao Banskom Hrvatskom i Dalmacijom i odande slao izvješća Garašaninu i knezu Aleksandru Karađorđeviću. Za boravka u Zagrebu u rujnu 1848. susreo se s Lj. Gajem, L. Zwierkowskim, vjerojatno i s banom J. Jelačićem. Činovnik je u vojnom odjelu unutarnjih poslova 1849–51. te Garašaninov povjerenik za promidžbu u Vojnoj krajini, Bosni, Sandžaku, južnoj Srbiji i jugozapadnoj Bugarskoj. Njegovim posredovanjem Josić i Jukić postavljeni su 1850. za agente srbijanske političke promidžbe u Bosni, a 1861. u Brodu je neuspjelo pregovarao i s Martićem i Ilijom Lacićem, nastojeći ih pridobiti za velikosrpsku ideju. God. 1862. na dužnosti blagajnika srbijanskoga vojnoga ministarstva. Zagovarajući ustanak i pripojenje nekih pokrajina Turskoga Carstva Srbiji, 1850. napisao Ustav Politične propagande imajuće se voditi u Zemljama Slaveno-Turskim i 1862. Projekt za podizanje bune protivu Turaka u Bosni, Ercegovini, Staroj Srbiji i Niškom i Vidinskom pašaluku živeći. Preradio je Jukićev Zemljopis i poviestnicu Bosne (Opis Bosne i Hercegovine. Beograd 1865). Služio se konspirativnim imenom Toma Radivojević.
LIT.: F. Rački: Opis Bosne i Hercegovine od Tome Kovačevića. Književnik, 3(1866) str. 156–157. — J. Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, 2. Sarajevo 1915. — Isti: Pisma Stjepana Verkovića Josipu D. Božiću. Narodna starina, 4(1925) 11, str. 252–253, 255. — D. Stranjaković: Politička propaganda Srbije u jugoslovenskim pokrajinama 1844–1858. godine. Beograd 1936, 4, 6, 9–13, 17–19, 21–23, 26–33, 37, 39. — Isti: Bosanski franjevci u Srbiji 1843. i 1844. Pravda (Beograd), 36(1940) 27–30. IV, str. 26. — G. Jakšić: Iz novije srpske istorije. Beograd 1953. — I. Kecmanović: Barišićeva afera. Sarajevo 1954, 80–90, 92–99, 147–156, 160–178. — G. Jakšić i V. J. Vučković: Spoljna politika Srbije za vlade Kneza Mihaila. Beograd 1963. — V. J. Vučković: Politička akcija Srbije u južnoslovenskim pokrajinama Habsburške Monarhije 1859–1874. Beograd 1965. — I. F. Jukić. Dokumentarna građa. Sarajevo 1970. — J. Horvat: Ljudevit Gaj. Zagreb 1975. — V. Žáček: Bosna u tajnim političkim izvještajima Františeka Zacha iz Beograda. Sarajevo 1976. — Lj. Doklestić: Životni put Stjepana Verkovića (1821–1894). Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 1981, 14, str. 233, 241–242, 248–249, 251, 258. — Isti: O pokušaju ustanka u Bosni 1840. i tajnoj politici Gajeva kruga prema Bosni 1843/44. Historijski zbornik, 35(1982) str. 19–21, 23, 38–39. — Isti: Prilog istraživanju oslobodilačkih akcija na Balkanu u 40-im godinama XIX stoljeća. Ibid., 37(1984) str. 2–3, 11–12, 25–26. — V. Đ. Krestić: Srpsko-hrvatski odnosi i jugoslovenska ideja u drugoj polovini XIX veka. Beograd 1988². — D. Agičić: Statuti tajne Garašaninove organizacije za pripremu ustanka protiv turske vlasti u slavenskim pokrajinama Turskog Carstva. Historijski zbornik, 44(1991) str. 164, 166, 171–175. — Isti: Nekoliko izvještaja Tome Kovačevića o tajnoj djelatnosti za srbijansku vladu iz 1848. godine. Ibid., 46(1993) str. 193–203. — Isti: Tajna politika Srbije u XIX. stoljeću. Zagreb 1994, 29–30, 63–67. — J. Baltić: Godišnjak od događaja crkvenih, svietskih i promine vrimena u Bosni. Sarajevo—Zagreb 2003. — G. Šljivo: Bosna i Hercegovina 1861.–1869. Orašje 2005, 126, 197.
Dino Mujadžević (2009)
