KOVAČIĆ, Branko, pjevač, tenor, glumac i redatelj (Split, 8. VIII. 1893 — Split, 10. I. 1976). Završio gimnaziju 1911. u Splitu, potom polazio Nautičku akademiju u Trstu, ali se na početku rata 1914. vratio u Split. Kao srednjoškolac od 1910. glumio sporedne uloge i statirao u predstavama splitskoga Hrvatskoga kazališnoga društva, a u tršćanskom Slovenskom narodnom kazalištu pjevao je manje uloge u operi (B. Smetana, Prodana nevjesta; C. M. Weber, Strijelac vilenjak) i opereti (J. Strauss ml., Barun Ciganin). U Splitu do 1919. sudjelovao u povremenim predstavama Kazališnoga društva, 1921–28. bio član Narodnoga pozorišta za Dalmaciju, 1928. Gradske opere i operete, 1929–36. Splitskoga kazališnoga društva. Najveće priznanje i popularnost stekao je kao prvi tumač komičnih likova u operetama I. Tijardovića, osobito Davida u Pierrotu Ilou (1922), Šjor Bepa Pegule u Maloj Floramye (1926), Mateja Prohaske u Kraljici lopte (1926) i Lešandra Pampana u Splitskom akvarelu (1928). Hvaljen je i kao Célestin u opereti Mam’zelle Nitouche (F. Hervé, 1931), Janczy u Viktoriji i njezinom husaru (P. Ábrahám, 1935), Scalza u Boccacciu (F. Suppé), Frosch u Šišmišu (Strauss, 1935), kao Konte Rudje u drami M. Begovića Amerikanska jahta u splitskoj luci (1931) i Felicije u komediji A. Katunarića Kuma Mande i ćer jon Pupa (1935). U opernom repertoaru istaknuo se kao Turridu (P. Mascagni, Cavalleria rusticana, 1930), Sudac (F. Flotow, Marta, 1931), Monterone (G. Verdi, Rigoletto, 1932), Pavo (J. Gotovac, Morana, 1933). Od 1943. u partizanima, 1944. prebačen u logor El Shatt u Egiptu, gdje je bio voditelj priredba Kazališta centralnoga odbora zbjega. U sezoni 1944/45. priključio se Kazalištu narodnoga oslobođenja Dalmacije, s kojim režira Razgovor s mrtvima (V. Nazor), praizveden u Dubrovniku 1945. Uspostavom stalnoga Narodnoga kazališta 1945. u Splitu, uz nastupe u njegovu glazbenom i dramskom repertoaru, sve više režira. Postavlja Malu Floramye (1946, 1952, kad slavi 40. obljetnicu rada i iznova oduševljava »neodoljivom kreacijom« Šjor Bepa Pegule, 1954. i 1962), režira Šišmiša (1952), Ábrahámove operete Viktoriju (1955) i Havajski cvijet (1956) te 1957. vlastitu dramatizaciju romana Bakonja fra Brne (S. Matavulj). Napisao je i libreto za glazbenu komediju A. Srbljenovića Svemirske skitnice (praizvedba 1962). Usporedno ostvario zapažene uloge u dramskom repertoaru, posebno Doolittlea u Pygmalionu (G. B. Shaw, 1954), Don Florija u Gloriji (R. Marinković, 1956) i Iža u Ribarskim svađama (C. Goldoni, 1959). Nakon povlačenja 1965. odigrao je Barba Ivu u dramatizaciji Drugoga libra Marka Uvodića Splićanina (1970) i Franu Virovića u adaptaciji Maloga libra Marka Uvodića Splićanina (1971). Kao svestrani kazališni umjetnik dao je vrijedan prinos razvoju stalnoga kazališta u Splitu i stvaranju hrvatskoga repertoara. Pjevački i glumački najviši je domet dosegnuo ulogama komičnih likova ističući se markantnom pojavom, realistički proživljenim interpretacijama, jasnom dikcijom i smislom za neusiljenu komiku. Fragmenti iz njegovih sjećanja, naslovljeni Kazališni entuzijasti (rkp. iz 1966), objavljeni su u Slobodnoj Dalmaciji (1976, 21. I).
LIT.: Premijera operete Mala Floramy. Obzor, 67(1926) 16, str. 2–3. — I. Lahman: Novouvježbana Floramye. Novo doba, 10(1928) 106, str. 5. — Isti: Premijera Tijardovićeva Splitskog akvarela. Ibid., 55, str. 5. — Isti: Šjor Bepova oproštajna predstava Mala Floramye. Ibid., 125, str. 5. — L. Šafranek Kavić: Mala Floramye 20. XII. Gostovanje Branka Kovačića. Obzor, 70(1929) 342, str. 2. — S. Alfirević (Salf): Hervé Mam’zelle Nitouche. Novo doba, 14(1931) 102, str. 6. — R. Belić (R. B.): Premijera Marte. Ibid., 232, str. 2. — F. Govekar (Fr. G.): Dva operetna gosta. Branko Kovačić iz Splita – Vera Misita iz Gradca. Slovenski narod (Maribor—Ljubljana), 65(1932) 281, str. 2. — S. Alfirević (Salf): Gotovčeva Morana. Novo doba, 16(1933) 54, str. 3. — S. Novak: Faktografska kronika. Uz praizvedbu Kovačićeve dramatizacije Matavuljeva Bakonja fra Brne na splitskoj pozornici. Slobodna Dalmacija, 15(1957) 3. XII, str. 5. — Ć. Čulić: Kazališne večeri. Split 1971. — B. Buljan (B. B.): Branko Kovačić. Slobodna Dalmacija, 34(1976) 12. I, str. 4. — Hrvatsko narodno kazalište Split 1893–1993. Split 1998, 52, 110–111. — A. Bogner-Šaban: Splitsko kazališno društvo. Arti musices, 33(2002) 2, str. 185–215.
Ivona Ajanović-Malinar (2009)
