KRANJČEVIĆ, Vladimir

traži dalje ...

KRANJČEVIĆ, Vladimir, dirigent i glazbeni pedagog (Zagreb, 21. XI. 1936). Sin kemijskoga inženjera Martina. U Zagrebu 1954. završio Gradsku muzičku školu i 1955. gimnaziju, 1961. diplomirao glasovir u L. Šabana na Muzičkoj akademiji, gdje je učio i dirigiranje u S. Zlatića. Dirigiranje usavršivao 1968–69. u I. Markeviča u Monte Carlu, magistrirao 1980. u V. Ilića na Fakultetu glazbene umjetnosti u Beogradu. U Zagrebu od 1960. do 1965. osnovnoškolski nastavnik i do 1969. gimnazijski profesor, 1969–77. profesor, ujedno od 1970. direktor Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, 1977–78. profesor na Pedagoškoj akademiji te od 1978. do umirovljenja 2007. na Muzičkoj akademiji, gdje je vodio zbor i predavao dirigiranje na Odjelu za glazbeni odgoj (od 1981. docent, od 1988. izvanredni i od 1995. redoviti profesor); usporedno, 1994–2002. ravnatelj Opere HNK. Jedan je od utemeljitelja festivala Varaždinske barokne večeri (VBV) 1971, do 1993. predsjednik njegova programskoga odbora te 1994–2006. ravnatelj. Kao pijanist nastupao solistički 1961–66, kad je zbog prijeloma ruke prekinuo pijanističku karijeru i posvetio se dirigiranju. U Zagrebu bio dirigent 1965–68. Mješovitoga zbora I. i IV. gimnazije (ujedno osnivač), 1969–72. Mješovitoga zbora KUD »Ivan Zajc«, 1972–76. Komornoga orkestra »Vatroslav Lisinski« (i osnivač), 1992–93. Oratorijskoga zbora crkve sv. Marka »Cantores Sancti Marci« (1993–2013. predsjednik istoimenoga društva) i 1994. Filharmonijskoga zbora, šef-dirigent 1974–87. Akademskoga zbora Studentskoga KUD »Ivan Goran Kovačić«, 1976–82. Mješovitoga zbora RTV Zagreb, 1980–85. vokalnoga ansambla Zagrebački madrigalisti, 1983–88. Simfonijskoga orkestra RTV Zagreb, 1988–91. Zbora i Simfonijskoga orkestra RTV Beograd te od 2006. Opere b. b. Zagreb. Nastupao i s više drugih orkestara i zborova u Zagrebu, Sarajevu, Skoplju, Beogradu, Ljubljani, Monte Carlu, Berlinu i Krakovu. Dirigirao na festivalima u nas (Dubrovnik, Osijek, Osor, Split, Zadar), ponajviše na VBV (nagrade »Ivan Lukačić« 1986, 1989. i 1995, »Jurica Murai« 2001, »Kantor« 2006), te gostovao u više europskih zemalja, Kini, Sjevernoj Koreji i Kubi. U njegovu opsežnom repertoaru u rasponu od renesansne do glazbe XX. st. izdvajaju se izvedbe velikih vokalno-instrumentalnih djela (oratoriji, pasije, mise, rekvijemi) te opera svjetske baštine. Istaknuo se i interpretacijama djela hrvatskih skladatelja, osobito suvremenih, od kojih je mnoga i praizveo (Ž. Brkanović, M. Cipra, D. Detoni, S. Horvat, I. Josipović, A. Marković, B. Papandopulo, M. Ruždjak, S. Šulek, L. Županović), za što je 2001. dobio nagradu Hrvatskoga društva skladatelja »Vatroslav Lisinski«. Od 1963. do 1989. snimio tridesetak gramofonskih ploča (11 sa zborom »Ivan Goran Kovačić«, šest sa Zagrebačkim madrigalistima, pet sa Zborom i Simfonijskim orkestrom RTV Zagreb), pretežno za Jugoton, a 1992–2010. objavljeno mu je 20 CD, među kojima se ističu oni sa Slovenskim komornim zborom Antologijska djela hrvatske zborske glazbe, 1–5 (Koncertna direkcija Zagreb, Cantus i HRT, 2000; Cantus, 2003–2010) i Dodolice. Podnevna simfonija (Cantus i Koncertna direkcija Zagreb, 2002; nagrada »Porin« 2003). Ponajviše se istaknuo u radu sa zborovima, u kojem je do izražaja dolazio njegov istančan osjećaj za vokalni slog, postizanje moćnoga i kompaktnoga zvuka i vrhunske uvježbanosti ansambla, sigurnost vodstva te vrsno poznavanje zborne literature različitih stilskih razdoblja. Pisao glazbene kritike u 15 dana (1960–63), surađivao u časopisu Encyclopaedia moderna (1998), monografijama Varaždinske barokne večeri (Varaždin 1995, 2000) i Spomenica Prve gimnazije u Zagrebu 1854–2004 (Zagreb 2004). God. 1970–79. bio predsjednik Saveza udruženja muzičkih pedagoga Jugoslavije, a 1997–2012. član Upravnoga vijeća i žirija Međunarodnoga natjecanja pjevačkih zborova u Zadru. Dobitnik je nagrada »Milka Trnina« 1977, »Josip Štolcer Slavenski« 1978, »Vladimir Nazor« 1995, grada Varaždina 1983, 1986. i 1995, »Zlatno zvono« 2001. te za životno djelo Hrvatskoga društva glazbenih i plesnih pedagoga 2008, Glazbenih svečanosti hrvatske mladeži u Varaždinu 2012. i »Porin« 2013.

LIT.: (Intervjui): M. Barbieri-Jelača, Vjesnik, 38(1978) 5. I, str. 10. — M. Pleše, Start, 1979, 264, str. 68–70. — D. Grenac, Studio, 1984, 1073, str. 10–12. — B. Pofuk, Nedjeljna Dalmacija, 20(1991) 29. IX, str. 22–23. — N. Turkalj, Vjesnik, 55(1994) 11. VI, str. 21; 24. IX, Pr., str. 22. — Ž. Slunjski, Ibid., 56(1995) 15. X, str. 23. — N. Turkalj, Ibid., 57(1996) 1. VII, str. 16. — B. Perić-Kempf, Vijenac, 6(1998) 108, str. 27. — T. Vulić, Nacional, 2000, 256, str. 52–55. — Nagrađeni Ruben Radica, Vladimir Kranjčević i Arsen Dedić. Ibid., 40(1979) 30. I, str. 11. — N. Turkalj: Odlazak s vrha. Oko, 13(1986) 385, str. 27. — K. Kovačević: Hrvatski glazbeni trenuci. Zagreb 1990. — Varaždinske barokne večeri. 25 festivalskih godina. Varaždin 1995, 10, 45–46, 133–135, 137. — Glazbene svečanosti hrvatske mladeži (1957.–1997.). Varaždin 1997, 50, 89. — Vladimir Kranjčević (s repertoarom i diskografijom). (Varaždin 2001). — Ž. Slunjski: Svestrana glazbenička osobnost. Varaždinske vijesti, 57(2001) 10. X, str. 9. — V. Lipovšćak: Godišnje nagrade HDS-a. Cantus, 2003, 119, str. 34. — E. Krpan: Vrijedne interpretacije. Ibid., 2005, 132, str. 48–49. — Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije. Zagreb 2010, passim. — E. Krpan: Diskografski pothvat Vladimira Kranjčevića. Glazbeni vjesnik, 11(2011) 19, str. 36. — K. Petrinović: Pola stoljeća napora i ushita. Gloria, 2011, 881, str. 38–42. — Z. Weber: Trijumf maestra Vladimira Kranjčevića za 75. rođendan. Vjesnik, 71(2011) 28. XI, str. 18. — T. Čunko: Hrvatska glazba i Hrvatski radio. Zagreb 2012.
 
Marijana Pintar (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KRANJČEVIĆ, Vladimir. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 1.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/kranjcevic-vladimir>.