KRAUS, Karlo, dirigent i skladatelj (Zagreb, 24. III. 1940). Muzičku školu završio u Varaždinu 1957. Diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, glasovir u R. Filjka 1963, dirigiranje u I. Gjadrova 1965. Poslijediplomski studij dirigiranja završio 1967. u D. Švare na Glazbenoj akademiji u Ljubljani. Usavršivao se 1966. i 1967. u F. Ferrare u Veneciji. God. 1964–65. dirigent Zagrebačkoga gradskoga kazališta »Komedija«. U zagrebačkom HNK debitirao 1969. ravnajući operom B. Brittena Stvaramo operu; 1971–94. dirigent i ujedno 1979–83. direktor Opere te 1987–89. intendant. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu od 1994. izvanredni, od 1999. do umirovljenja 2010. redoviti profesor studija opernih uloga. U HNK ravnao najprije baletnim predstavama Đavo u selu (F. Lhotka), Raymonda-suita (A. Glazunov), Orači (J. Gotovac), Simfonija C (G. Bizet), Vragolasta djevojka (F. Hérold), Labuđe jezero (P. I. Čajkovski), Sedam smrtnih grijeha (B. Brecht i K. Weill), Dvoboj (R. de Banfield). Kao operni dirigent istaknuo se ravnajući operama hrvatskih skladatelja, među kojima su Ljubav i zloba i Porin (V. Lisinski), Nikola Šubić Zrinjski (I. Zajc; CD, Orfej, 1996), Ero s onoga svijeta, Morana, Dalmaro i Stanac (Gotovac), Postolar od Delfta (B. Bersa), te djelima C. W. Glucka, W. A. Mozarta, G. Verdija, R. Wagnera, M. Glinke, B. Smetane. Dirigirao i Zagrebačkim komornim orkestrom te dubrovačkim Gradskim orkestrom. Kao pijanist pratio koncertne nastupe opernih pjevača Blaženke Milić, Ruže Pospiš-Baldani, Božene Ruk-Fočić, V. Ruždjaka, Nade Siriščević. Gostovao samostalno i s ansamblima HNK u Austriji, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Mađarskoj, Saveznoj Republici Njemačkoj, Švicarskoj, Rusiji, Ukrajini i Kanadi. U osvrtima ističe se njegovo precizno, nadahnuto i temperamentno vođenje ansambla i osobit smisao za interpretaciju Gotovčeve glazbe. Skladao je pretežno scensku glazbu za predstave zagrebačkoga i osječkoga HNK, među kojima su Hamlet (W. Shakespeare), Umišljeni bolesnik (Molière), Antigona (D. Smole), Leda (M. Krleža), Andrija Hebrang (A. Vuletić). Od 1969. skladao glazbu za četrdesetak predstava Zagrebačkoga kazališta lutaka, primjerice Baš čelik (S. Andreis i G. Babić; LP ploča, Jugoton, 1981), Konjić grbonjić (P. P. Jeršov; LP ploča, Jugoton, 1988, CD, Croatia Records, 1995), Tigrić (Hanna Januszewska), Osman (I. Gundulić, u obradbi N. Kolumbića, za lutke L. Paljetka). Autor je popratne glazbe za dokumentarni, dramski i program za mladež HRT (drama Gospodična Jelica, J. Ivakić, 1991; serija Mladost Stjepana Radića, P. Šarčević, 1992); također glazbe za snimku recitacija Pjesme Frana Galovića Z mojih bregov (LP ploča, Jugoton, 1987). Za dječji zbor skladao je Pjesme iz priča: pjesme za male velike pjevače uz pratnju glasovira (tiskano Zagreb 2005). Dobio Nagradu »Milka Trnina« 1992. za promicanje hrvatske glazbe i posebno uspjelo predstavljanje Livadićeva duhovnoga opusa.
LIT.: N. Turkalj: Šteta svakog praznog sjedala. Večernji list, 21(1977) 27. VI, str. 9. — Isti: Ružđakov Orfej. Ibid., 23(1979) 29. X, str. 9. — T. Petrović: Sklad glazbe, riječi i geste. Novi list, 36(1982) 7. XII, str. 11. — K. Kovačević: Na dobrom putu. Borba, 61(1983) 8. II, str. 9. — J. Martinčević-Lipovčan: Maestro bi bio zadovoljan! Vjesnik, 44(1983) 26. I, str. 7. — N. Turkalj: Dvostruki pogodak. Večernji list, 27(1983) 26. I, str. 9. — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–3. Zagreb 1990–2002. — J. Martinčević: Nepoznati Zajc. Vjesnik, 53(1992) 6. VII, str. 27A. — Dobitnik nagrade »Milka Trnina« za 1992 g. Ibid., 54(1993) 17. V, str. 10. — Zagrebačko kazalište lutaka 1948.–2008. Zagreb 2008. — N. Kalinić Ahačić: Puni ekrani. Zagreb 2008.
Ivona Ajanović-Malinar (2013)
