KRAUS RAJTERIĆ, Vladimir (Kraus; Panta), skladatelj (Zagreb, 14. XII. 1924 — Zagreb, 29. VII. 1996). U Zagrebu 1944. završio gimnaziju, glazbu učio u I. Kirigina 1942–45. u Umjetničkoj školi Ustaške mladeži i do 1948. privatno. Od 1949. do umirovljenja 1984. radio u Jadran-filmu kao glazbeni voditelj i voditelj tonskoga studija. Skladao filmsku glazbu od 1950, isprva za filmove u produkciji Jadran-filma, a od 1951. i za produkcije drugih studija (najčešće Zagreb-filma i Zora-filma). Započeo je partiturama dokumentarnih filmova, među kojima se izdvajaju Istarski puti B. Belana (1952), Brod lutalica i Kamen i more V. Bulajića, Dani slave B. Bauera, Plave tišine F. Vodopivca, Rab B. Prljinčevića i U Čabarskoj dolini S. Draganića (1953). Od 1957. skladao za igrane filmove, najprije za kratkometražni Priča o dječaku i kuriru S. Weyganda (1957), potom cjelovečernje Naši se putovi razilaze Š. Šimatovića (1957), Cesta duga godinu dana G. De Santisa (1958), Bulajićeve Vlak bez voznog reda (1959), Rat (1960), Uzavreli grad (1961), Kozara (1962), Pogled u zjenicu sunca (1966), Bitka na Neretvi (1969) i Veliki transport (1983, s M. Prohaskom), Bauerove Prekobrojna (1962) i Nikoletina Bursać (1964), Medaljon sa tri srca (1962) i Pravo stanje stvari (1964) V. Slijepčevića, Konjuh planinom F. Hadžića (1966), Prvi Splitski odred V. Berčića (1972), Večernja zvona L. Zafranovića (1986). Ne napuštajući dokumentarni film, za nj je skladao svoje najuspjelije partiture služeći se, nesputan ograničenjima fabule, slikom kao nadahnućem za ritam, harmonije i melodije; izdvajaju se Cvijet i oganj (1956), Zlatni spomenik i Život je jači (1957) I. Tomulića, Jadranski motivi i Koraci grada (1957) i Ignjat Job (1958) B. Majera, Kad jeleni zovu (1957) O. Deneša, Kočari iz Kalija (1958) M. Kosovca, Djeca riječke luke (1961) M. Lukasa, Pod ljetnim suncem (1961) O. Gluščevića, Spomenici starog Egipta (1962) i Špilje i njihov živi svijet (1963) M. Bogdanovića, Bulajićev film Skopje ’63 (1964), Šimatovićev Jesen (1966) te osobito serija filmova o životinjama B. Marjanovića Briga za potomstvo (1959), Bios, Izgubljeni svjetovi, Između dviju modrina i Lasica (1962), Hobotnica i Ljeto medvjedića (1963), Submarina (1965), Svijet planina i Svizac (1966). Skladao je također za animirane filmove, crtane Kako se rodio Kićo (1951) J. Sudara i D. Vukotića, Vukotićeve Začarani dvorac u Dudincima (1952) i Čarobni zvuci (1957), Strašilo (1957) i Tifusari (1963) V. Mimice te lutkarske Gliša, Raka i Njaka (1960) Bogdanovića, Pravda i krivda (1962) i Kugina kuća (1963) I. Vrbanića. Skladao je i zbor Canzone della strada (tekst E. Petri), solo-popijevke Jesen, Međimurska i Molba mjesecu, trostavačnu Suitu za klavir u E-duru te glazbu za radijsku dramu Na rubu pameti. Rukopisi njegovih skladba i većine filmskih partitura pohranjeni su u skladatelja D. Legina. Iako je pisao uglavnom komorne partiture, u njegovo doba tražene, jedan je od rijetkih domaćih skladatelja koji su potkraj 1950-ih i u 1960-ima pisali orkestralne filmske partiture epskih razmjera (poglavito za Bulajićeve filmove) te mu je mjesto u hrvatskoj filmskoj glazbi iznimno.
LIT.: B. Perharić: Umjetnička škola 1942.–1945. u Zagrebu. Zagreb 1995, 149–150. — (d. i.): (Nekrolog). Večernji list, 40(1996) 31. VII, str. 15. — I. Paulus: Vladimir Kraus Rajterić. Hrvatski filmski ljetopis, 3(1997) 10, str. 101–113. — V. Majcen: Filmografija V. Krausa-Rajterića. Ibid., str. 113–114. — Ista: Glazba s ekrana. Zagreb 2002.
Irena Paulus (2013)
