KRIŠTOLOVEC, Ivan

KRIŠTOLOVEC, Ivan (Christolovecz, Kristolovec, Kristolovecz, Kristolovez, Krisztolovecz; Joannes, János, Giovanni), crkveni povjesničar i prevoditelj (Varaždin, 1658 — Lepoglava, 16. IV. 1730). Pretpostavlja se da je isusovačku gimnaziju završio u Varaždinu. U Remetama 1676. stupio u Pavlinski red i 1677. položio prve redovničke zavjete. Filozofsko-teološki studij, koji je polazio u Lepoglavi i Beču, završio doktoratom iz teologije. U Lepoglavi predavao filozofiju 1684–87. i teologiju 1687–93. Obnašao dužnosti priora križevačkoga samostana, generalnoga vikara Reda 1702–04. i 1707–13, provincijala Hrvatske pavlinske provincije 1704–06, generala Reda 1708. i 1714–20, potom priora lepoglavskoga samostana. Na poticaj G. Malečića, sudjelovao u borbi za odvajanje hrvatskih pavlina od Ugarske provincije – o tom uspjelo pregovarao sa Svetom stolicom 1695. i 1699 – popisao samostane i posjede 1697–98, prikupio i protumačio darovnice, povlastice i oporuke kojima se dokazuje vlasništvo pavlinskih, uglavnom hrvatskih posjeda (Registrum bonorum spectantium ad monasteria quaedam s. Pauli primi eremitae, in comitatibus partium superiorum Regni Ungariae existentia, ad intimationem Leopoldi a Kollonics factum. Rkp., Knjižnica Sveučilišta Eötvös Loránd u Budimpešti, KSEL, sign. Coll. Hev. Tom. XXIX/18); zaslužan za zadržavanje Međimurja u Hrvatskoj provinciji. Rezultat su njegovih istraživanja povijesno djelo Descriptio synoptica monasteriorum Ordinis sancti Pauli primi eremitae in Illyrio fundatorum (rkp. u NSK, sign. R 4321), knjižica Breve notitia della traslatione del corpo di s. Paolo primo eremita, e dell’ origine della sua religione (Roma, nelle nuova stamperia, e gettaria di Giorgio Placho, 1702), životopisi istaknutih pavlina na prijelazu iz XVII. u XVIII. st. Brevis relatio virorum et personarum, quae floruerunt in ordine prothoeremitico virtute et scientiis aliisque meritis conspicui, de anno domini circiter septuagesimo supra millesimum sescentesimum (1722, rkp., KSEL, sign. Ab. 210) te izgubljeni Urbarum monasterii Lepoglavensis. Opsežan mu je Panegyricon Austriacum seu Austriaca domus in domo David figurata super d. Leopoldo fundata per Habspurgicos heröes exaltata, usque in finem saeculorum duratura (S. l. 1703, 1766) u kojem povijesne elemente kombinira s literarnima. U hrvatskoj kajkavskoj književnosti K. je poznat kao prevoditelj djela Tome Kempenca De imitatione Christi (Od naszleduvanya Christussevoga. Vu Bechu, pri goszpe Janne vdovicze Woigtin, 1719; V-Zagrebu, po Kajetanu Ferenczu Härl, 1760) te životopisa Sitek dveh verneh Kristussevih szlusbenicz Marthe y Marie Magdalene (Vu Bechu, pri goszponu Ignatiussu Dominiku Voigt, 1718), sastavljenoga na temelju različitih, ponajprije latinskih izvora; iako nepotpisani, prijevodi mu se pripisuju nedvojbeno. Zaslužan je za izgradnju knjižnice (1710) i gostinjca (1720) te pribavljanje vrijednih umjetnina u lepoglavskom samostanu, za uvođenje obveze vođenja provincijskih ljetopisa i provedbu promjena pavlinskih Konstitucija.