KRISTIANOPULO, Herman Dominik (Christianopolo, Cristianopolo, Christianopulus; Ermanno Domenico, Hermannus Dominicus), teolog, pravnik i povjesničar (Zadar ili Trogir, ? — Rim, 28. IX. 1788). Krsnim imenom Antun Marija, zabilježen i kao Christianopulo te Cristianopulo. Dominikanskomu redu pristupio 1745. Filozofski studij vjerojatno započeo u Zadru, a nastavio na Generalnom učilištu u samostanu sv. Marka u Firenci, gdje je postignuo doktorat iz teologije 1752. Te je godine na poziv generala Dominikanskoga reda A. Brémonda došao u Rim istraživati povijest Reda. Ondje je s T. M. Mammachijem, F. M. Polidorijem i V. M. Badettom imenovan članom dominikanskoga povijesnoga instituta u samostanu Sveta Marija nad Minervom. Obišavši glavne dominikanske samostane u Dalmaciji i Italiji, u Rim je donio golemo gradivo. Na poziv gradova Osima i Cingolija boravio je ondje neko vrijeme kao posrednik u rješavanju spora oko razgraničenja i starosti njihovih biskupija. God. 1756. premješten je u samostan Sveta Marija nad Minervom i u njem 1758. imenovan predstavnikom dominikanske Dalmatinske provincije pri generalu Reda. Pratio 1760–64. u Španjolsku generala J. T. de Boxadorsa i u Rim se vratio s više svezaka prepisanih samostanskih dokumenata. Nakon što su isusovci 1773. napustili rimski zavod Germanicum te je on s učilištem bio povjeren dominikancima, K. je imenovan njegovim glavnim upraviteljem i profesorom kanonskoga prava. Gradivo što ga je prikupio (danas u Generalnom arhivu Dominikanskoga reda u Rimu) upotrijebljeno je za pisanje opsežnoga dvosveščanoga djela Annales Ordinis praedicatorum (1756; Analecta sacri Ordinis fratrum praedicatorum, Rim, 1893–94, 1895–96, 1899–1900, 1927–28), na kojem su s njim radili Mammachi, Polidori, Badetto i V. M. Ferretti. Pisao je i o biskupu Egzuperanciju (1771), povijesti Osimske biskupije (s. a.), djelu R. Le Vayera de Boutignyja o dobi za redovničko zavjetovanje (1772) te rasprave o vlasti Crkve (1785). Sa španjolskoga preveo Commentarius in Apocalypsim G. Lopeza (Rim 1772). U Generalnom arhivu Reda u Rimu čuva mu se više rukopisnih djela.
DJELA (izbor): Annalium Ordinis praedicatorum volumen primum (sa suradnicima). Romae, ex Typographia Palladis, excudebant Nicolaus et Marcus Palearini, 1756. — De S. Exuperantio Cingulanorum episcopo deque ejus vitae actis liber singularis. Romae, excudebat Generosus Salomoni, 1771. — Diocesi della Chiesa d’Osimo descritta secondo lo stato suo presente, e de secoli passati. (S. l., s. a.). — Analisi critica del trattato del sig. Le Vayer de Butigni Dell’autorità del re sopra l’età necessaria alla professione dei religiosi, 1–2. (Roma) 1772. — Della nullità delle assoluzioni nei casi riservati. In Roma, nella Stamperia Salomoni, 1785.
LIT.: G. Devoti: Institutionum canonicarum libri IV, 1. Gande 18525, 13. — C. F. Bianchi: Zara cristiana, 1. Zara 1877, 426–428. — Analecta sacri Ordinis fratrum praedicatorum (Roma), 1(1893) str. 47. — A. Zaninović: Pogled na apostolsko-znanstveni rad Dominikanaca u hrvatskim zemljama. Bogoslovska smotra, 8(1917) 3, str. 277, 281. — A. Papillon: Le premier Collège historique de l’Ordre des frères prêcheurs. Archivum Fratrum praedicatorum (Roma), 6(1936) str. 35–38. — G. Pignatelli: Cristianopulo, Ermanno Domenico. Dizionario biografico degli Italiani, 31. Roma 1985. — M. Biškup: Rukopisni rariteti dominikanske knjižnice u Zadru. Croatica Christiana periodica, 18(1994) 34, str. 209–212, 217–218. — S. Krasić: Generalno učilište Dominikanskoga reda u Zadru ili Universitas Jadertina 1396–1807. Zadar 1996. — R. Regoli: Ercole Consalvi. Roma 2006.
Stjepan Krasić (2013)
