KRIZMANIĆ, Attilio, urbanist i konzervator (Pula, 26. VIII. 1935). Završio talijansku gimnaziju 1955. u Puli, diplomirao 1963. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu (M. Kauzlarić), gdje je 1998. doktorirao tezom Samostan i crkva sv. Franje Pula. Od 1963. u brodogradilištu »Uljanik« u Puli projektirao brodske interijere (brodovi »Dalmacija«, 1965. i »Berge Istra«, 1972). Od 1970. u Zavodu za urbanizam i komunalne poslove stručni suradnik, potom savjetnik te voditelj Odjela za urbanizam (urbanistički planovi Premanture, 1972, Vidikovca, 1973), a od 1975. u Zavodu za urbanizam i stambeno komunalne poslove Općine Pula voditelj Sektora za urbanizam, prostorno uređenje i graditeljsko nasljeđe (suautor Generalnoga plana grada Pule, 1983). Ondje je 1976. osnovao Službu za graditeljsko nasljeđe te inicirao izradbu dokumentacije prostora i arhitektonska i fotogrametrijska snimanja povijesnih jezgra Svetvinčenta, Vodnjana, Barbana, Mutvorana i Pule radi budućega uređenja, zaštite i revitalizacije njihovih građevina. Od 1986. ravnatelj je Općinskoga zavoda za prostorno planiranje i pripremu zemljišta (Integralni plan uređenja i Provedbeni urbanistički plan »Stari grad Pula«, 1990), a od 1990. do umirovljenja 2003. voditelj Odjela za graditeljsko nasljeđe grada Pule. Radio na obnovi i revitalizaciji Amfiteatra 1976–79, 1984–86, 1993, 1996. i 1999 (Pogledi, 1988, 3–4), a, uza samostan i crkvu sv. Franje, posebno pridonio očuvanju graditeljske baštine Pule studioznom obnovom Komunalne palače 1976–89, rezultate istraživanja koje je uz projekt rekonstrukcije izložio u monografiji Komunalna palača (Pula 1988). Također je obnovio Kaštel 1989–91. i tržnicu 1997, o čem je pisao u monografiji Pula (Pula 2005) u poglavlju Prostorni razvitak austrijske Pule, a o austrijskim utvrdama objavio dvosveščanu knjigu Pulska kruna. Pomorska tvrđava Pula (Pula 2008). U Stradariju grada Pule (Pula 2008) kao priređivač i autor većine tekstova kreativno je povezao urbanističke spoznaje s toponomastikom, poviješću i kulturnom poviješću grada. Objavljivao radove iz urbanizma u periodicima (Prilozi o zavičaju, 1980; Čovjek i prostor, 1986; Glas Istre, 1994; Oris, 2000; Hortus artium medievalium, 2001; Atti. Centro di ricerche storiche – Rovigno, 2003; Histria antiqua, 2003) i zbornicima (Zbornik Tomislava Marasovića. Split 2002; Pula 3000 Pola. Pula 2004) te radove iz heraldike (Atti, 1998–99). Suradnik je Istarske enciklopedije LZ.
LIT.: Z. Jurić: Komunalna palača. Čovjek i prostor, 27(1990) 4, str. 12–13. — A. Rubbi: Arhitekti modernog pokreta u Istri. Pula 1997, 43. — R. Radošević: Vandali i danas uništavaju pulsko graditeljsko naslijeđe (razgovor). Glas Istre, 59(2002) 9. IV, str. 20–21. — N. Ivanović: Pulske tvrđave postale spomenici prve kategorije. Ibid., 60(2003) 18. I, str. 14. — J. Orlić: Pamćenje grada u crtežu i slici. Ibid., 4. II, str. 36–37. — J. Marasović: Metodologija obrade graditeljskog nasljeđa. Split 2007, 143–145. — I.-N. Turković: Utvrda Monvidal zatrpana smećem – do kada? Glas Istre, 64(2007) 20. II, str. 17.
Marina Ljubić (2013)
